HOME ABOUT THIS SITE CONTACT US
KOMUNIZAM U ZASJEDI- Harun Yahya
KOMUNIZAM U ZASJEDI



T R E ] I D I O
U^MALI SVIJET KOMUNIZMA

Z na~ajna karakteristika komunisti~ke ideologije je i ta {to ona konstituira krajnje konzervativne, u~male, okrutne i bezbojne modele individua i zajednica. Za razumijeva-nje toga, potrebno je prije svega podsjetiti se na komunisti~ki stav o ~ovjeku. Temelj komunizma, materijalisti~ka filozofija, kao {to smo naglasili u prethodnom poglavlju, vidi ~ovjeka kao bi}e na~injeno jedino od materije. Negira se postojanje du{e kod ~ovjeka i isti~e se da je ljudska svijest samo jedan proizvod "materije u akciji". Prema tome, {to se ti~e materijalisti~kih pogleda, ~ovjek je samo jedna razvijena ma{ina. Sve misli i emocije koje ~ovjek posjeduje prihvataju se kao odre|eni rezultat hemijske reakcije koja se odvija u ovoj ma{ini.

Drugim rije~ima, materijalisti tvrde da, sa~injeni od }elija i }elijskih organela, nerazumni atomi posjeduju svijest, da imaju mo} razmi{ljanja, gledanja, slu{anja, da pred ljepotom ostaju o~arani, da u te{kim situacijama pate. Dakle, to ta~no dolazi u zna~enju da su "misli i emocije proizvod materije u akciji". Postavite li ovim ljudima pitanje: Imaju li atomi mo} razmi{ljanja?, sasvim je sigurno da }ete dobiti negativan odgovor. Ali, isto tako, oni smatraju da atomi dobivaju mo} razmi{ljanja kada se oni udru`e i formiraju mozak.

[tavi{e, u marksisti~koj ideologiji postoji pretpostavka da se cijela kultura i svijest koju ~ovjek posjeduje tako|er zasniva na materijalnim faktorima. Prema komunizmu, izvan materijalnog svijeta iz ljudskog okru`enja ne postoji nikakva nezavisna svijest. Naprotiv, ljudsku svijest u potpunosti odre|uje materijalni svijet u kome se nalazi. "Nisu svijesti ~ovjeka faktor koji odre|uje njihovo postojanje, naprotiv, njihovo socijalno postojanje odre|uje njihovu svijest", tvrdio je Marx.54 "^ovjek je ono {to jede", rekao je Marxov idejni prethodnik Ludwig Feuerbach, i time rezimirao istu materijalisti~ku nelogi~nost.

Zbog ovih svojih materijalisti~kih predrasuda, marksisti su i ljudske zajednice tako|er mjerili materijalnim kriterijima. Mnogo se zadr`avaju na pojmu "klasa" koji u sebi nosi jedno materijalno zna~enje. Klase su razli~iti ekonomski slojevi jednog dru{tva i, prema marksistima, to je jedini zna~ajan kriterij. Prema marksizmu, na primjer, radnici formiraju samo jednu klasu, tj. "proleterijat". Kapitalisti ~ine klasu "bur`oazije". Slijedom marksisti~ke tvrdnje, svi radnici bi trebalo da dijele "proletersku svijest" zbog toga {to `ive u istim nepogodnim ekonomskim uvjetima, svaki kapitalist bi trebalo da ima istu "svijest bur`oazije" zato {to `ive u istom bogatstvu, povoljnim ekonomskim uvjetima. Nemogu}e je prihvatiti da, zbog svog neovisnog karaktera ili pogleda na svijet, jedan radnik ili vlasnik fabrike mo`e imati svijest koja se apsolutno razlikuje od ostalih.55


Hladne face koje su krasile po~asna mjesta svih komunisti~kih re`ima: Lenjin, Engels, Marx.

Prirodan rezultat ovakvog razmi{ljanja je odvajanje ljudi u odre|ene materijalne kategorije i njihovo vrednovanje unutar tih materijalnih kategorija. Za jednog marksistu postoje samo kategorije kao {to su "bur`oazija", "mala bur`oazija", "proleterijat", "imperijalisti", "komprador". I, {to je najva`nije, sve ove kategorije zasnivaju se na materijalnim faktorima. Ako je ~ovjek radnik, ako snagom ruke radi u fabrici, tada je ovaj posao kojim se bavi jedini determinant njegovog ljudskog postojanja. Ako je seljak koji radi na njivi, tada je "svijest seljaka" jedina svijest koju on posjeduje.

Zbog ovakvog ugla posmatranja, marksisti tvrde da je "na~in proizvodnje" jedini utjecaj koji odre|uje tok povijesti. Poznato djelo Karla Marxa, Das Kapital, cijelu historiju komentari{e prema na~inu proizvodnje. Prema Marxu, dok je u po~etku postojala "primitivna zajednica" koja je `ivjela od lova, uporedo sa prelaskom na poljoprivredu rodilo se "robovlasni~ko dru{tvo", a zajedno sa novim promjenama u na~inu proizvodnje razvila se "feudalna zajednica", uporedo sa izumom ma{ina, ra|anjem industrije kao novog na~ina proizvodnje javlja se i "kapitalisti~ko dru{tvo". Slijedom Marxove tvrdnje, svi pojmovi, poput religije, dr`ave, zakona, porodice, etike ra|ali su se i do`ivljavali promjene sa razli~itim oblicima proizvodnje.

Zablude ove {ture marksisti~ke definicije povijesti do sada su detaljno komentarisane od strane niza mislilaca i napokon dokazane kroz konkretne primjere. Iz tog razloga smatramo nepotrebnim da ovdje obja{njavamo neosnovanosti ovog marksisti~kog pogleda na povijest. Zna~ajan moment na kome se, me|utim, `elimo zadr`ati je konzervativan, u~mao, okrutan i bezbojan model ~ovjeka koji je na~inio aktualni materijalisti~ki pristup.

U biti, ljudska bit nije proizvod materije, kako to smatraju marksisti. Naprotiv, postojanja koje nazivamo materijom se opa`aju, vide, ~uju i osje}aju od strane duha, ljudske biti. Prema tome, apsolutno je nemogu}e da se materijalnim uvjetima determinira stanje u kome se nalazi ljudski duh. Ljudska bit je obdarena razli~itim odlikama (razumom, sposobno{}u poimanja, emocijama, prohtjevima, sklonostima) koje su darovane od strane Allaha, koji ju je stvorio. Ove karakteristike se ne mijenjaju bez obzira u kojim okolnostima se ~ovjek nalazio, samo se manifestiraju na razli~ite na~ine. Kakve god da je prohtjeve, emocije, misli i logiku posjedovao prvi ~ovjek u povijesti, isto sve posjeduje i savremeni ~ovjek. Jedino {to se promijenilo su upotrebna sredstva.

Stvoritelj prvog ~ovjeka, Allah, d`. {., dao je i njemu iste karakteristike i sposobnosti kakvim je obdario i dana{njeg ~ovjeka. Zbog toga ljudi ne mogu imati razli~ite nivoe svijesti koji se odre|uju prema periodu, stolje}u ili mjestu na kome se nalaze. Nivo ljudske svijesti se mijenja ili odre|uje prema upotrebi sposobnosti razmi{ljanja i pokretanja savjesti kojom su obdareni. Svjesni ove ~injenice, muslimani se ne ograni~avaju vremenom, prostorom, sredinom ili idejama odre|enih ideologija. Kao {to je Allah, d`. {., u Kur'anu naredio, muslimani nastoje razmisliti o svemu {to ih zadesi, pojmiti delikatnosti, vidjeti lijepo. Ovu svijest vjernika Allah, d`. {., na slijede}i na~in opisuje u Kur'anu:

Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no}i i dana, la|a koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, ki{a koju Allah pu{ta s neba pa tako u `ivot vra}a zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka `iva bi}a, promjena vjetrova, oblaci koji izme|u neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti (Al-Baqarah, 164).

Upravo iz tog razloga je {iroka mo} shvatanja onih koji vjeruju u Allaha i oni uvijek razmi{ljaju uvijek slobodno, zbog ~ega u umjetnosti i estetici mogu formirati nepreglednu raznovrsnost.

[to se ti~e Marxa i njegovih idejnih sljedbenika, zbog toga {to nisu mogli pojmiti ove ~injenice, oni su ljudsku svijest nastojali staviti u jednu krajnje usku i imaginarnu formu kao {to je "kategorija svijesti". Svakoga do koga su uspjeli doprijeti primoravali su da `ivi i razmi{lja prema ovim imaginarnim formama. Iz tog razloga je u svim zemljama u kojima se nametnuo marksizam zamrzavao estetsko poimanje i umjetnost kao oblik izra`avanja ljudskog duha. Kao {to su komunisti bezdu{no pobili desetine miliona ljudi, na izvjestan na~in ubili su i humane kvalitete kao {to su umjetnost, estetika, nauka, misao.

 

U^malost "komunisti^ke umjetnosti"


Jedan od pionira "socrealizma": Aleksandar Rodchenko

Prvi marksisti~ki re`im uspostavljen je bolj{evi~kom revolucijom oktobra 1917. u Rusiji. U zemlji u kojoj je ~eli~nom pesnicom vladao prvo Lenjin, a nakon njega i Staljin, po~elo je sa novim uobli~avanjem cijelog dru{tva prema komunisti~koj ideologiji. Jedna od sfera za kojom su komunisti posegnuli bila je umjetnost, estetika i arhitektura, koje spadaju me|u najva`nije elemente kulture.

Odmah nakon Revolucije unesen je pojam "umjetnost proleterijata". Umjetnici koji su prihvatili komunizam okupili su se oko ~asopisa Iskusstvo Kommuny (Umjetni~ka komuna) i izdali saop}enje da }e "proizvoditi umjetni~ka djela koja }e slu`iti kulturi proleterijata". Sli~na ideja izno{ena je i u udru`enju Proletkult (Kultura proleterijata).

Pokrenute se razne rasprave o zna~enju i smislu "umjetnosti proleterijata". Od samog po~etka 20-ih godina, vode}i ruski umjetnici, poput Tatlina i Rodchenka, po~eli su braniti tezu da bi "umjetnik morao biti tehni~ar koji }e pitanjima proleterijata proizvoditi prakti~na rje{enja". Ova teza, koja je dobila i Lenjinovu saglasnost, isklju~uje mnoge poznate grane umjetnosti smatraju}i ih "nekorisnim s aspekta proleterijata". Na primjer, Tatlin i Rodchenko su ustanovili da jedna umjetni~ka slika niukom slu~aju ne}e mo}i osigurati doprinos svakodnevnom `ivotu radnika i, oslanjaju}i se na to, donijeli su odluku da je slika vrsta umjetnosti koja nema pro|e.


"Odbrana Petrograda": djelo ruskog umjetnika Aleksandra Deyneka, 1927.

Ovo novo poimanje umjetnosti je 1921. definirano kao "constructivism" i po~elo se pojavljivati kao zvani~na politika umjetnosti Sovjetskog Saveza. Za~etnik ovog pristupa, Tatlin, smatrao je da su, umjesto "nekorisnih" umjetnosti poput slikarstva, potrebni "korisni" radovi poput dizajna ku}a i namje{taja. Dizajnirao je odje}u "minimalne te`ine i utro{ka repromaterijala" koja je u toku radnog vremena proleterima, odnosno radnicima osiguravala "maksimalnu toplotu i pokretljivost". Opet istom logikom, konstruirao je "pe} sa minimalnim utro{kom goriva, a sa maksimalnom sposobno{}u zagrijavanja". Na taj je na~in trebao osigurati nove pogodnosti u `ivotu "proleterijata".

Svi umjetnici nisu bili sa "in`injerskim sposobnostima" kao {to je to bio Tatlin. Me|utim, i oni su prihvatili "umjetnost proleterijata" i dali se na poslove koji }e koristiti komunisti~koj ideologiji. Gotovo svi sovjetski umjetnici tog perioda u{li su u utrku proizvodnje radni~kih postera, koji su se koristili u radni~kim klubovima i malim parlamentima zvanim "sovjeti", plakata i slogana. Na svim ovim kreacijama nalazile se se zajedni~ke teme: korpulentan sovjetski seljaci i radnici sa srpom ili ~eki}em u rukama sa nabreklim mi{i}ima, figure razjarenih proletera koji se pridi`u na noge kidaju}i lance kojima su okovani, naoru`ani vojnici koji, predvo|eni Lenjinom, tr~e u sjenci crvene zastave...

Karakteristika ovog novog poimanja umjetnosti je ta {to je pojam "estetike" u potpunosti izba~en sa dnevnog reda, a smatran je ~ak i kao {tetna "bur`oaska" navika. Sve slike, skulpture, posteri, dekori i arhitektonske kreacije bile su daleko od estetike, ispunjene hladno}om, u~malo{}u i grubim crtama. Definiranjem Encyclopedia Britannica, komunisti~kom umjetno{}u gospodario je "antiestetizam" u punom smislu tog pojma.


Zajedno sa komunizmom, umjetnost je izgubila svu estetsku komponentu i bila je preobra}ena u jedan hladni metod propagande. Na slikama je prikazivan model ~ovjeka kome se te`ilo: grub, jak, bezizrazan seljak ili radnik koji je odan sistemu i koji ne razmi{lja ni o ~emu drugom.

Ovakvo poimanje umjetnosi je u vrijeme Staljina poprimilo jo{ konzervativniji oblik. Ovo u~malo poimanje umjetnosti, koje je Staljinov re`im nazvao "socijalisti~kim realizmom", dovedeno je u polo`aj zvani~ne politike. Socijalisti~ki realizam se definirao kao jedno poimanje umjetnosti koje "u svakodnevnom `ivotu proleterijata realno reflektira principe sovjetske revolucije (odnosno komunisti~ke ideologije)". U romanima napisanim u stilu socijalisti~kog realizma, komunisti~ki militanti se prikazuju kao odlu~ni, hrabri, po`rtvovani; opisuje se navodno uzorna borba ovih militanata; sovjetski seljaci i radnici su opisani kao navodno "sretni" zahvaljuju}i Revoluciji.

U stvarnosti, Revolucija narodu nije donijela blagostanje, ve}, naprotiv, glad, torture i smrt, ali umjetnici "socijalisti~kog realizma" uop}e nisu smatrali neispravnim da se to prika`e sasvim suprotno. Socijalisti~ki realizam u biti nije bio izraz stvarnost (realizma), ve} ma{te i romantizma. "Idealiziranjem doga|aja i li~nosti kako bi utjecali na svijest masa i njihovim uzdizanjem do jedne odre|ene svetosti, socijalisti~ki realizam se zasnivao na romantizmu", stoji u Encyclopedia Britannica.

Socijalisti~ki realizan je definiran 1932., u krvavim danima Staljinovog re`ima i sve do 80-ih godina ostao je tako|er kao zvani~na politika umjetnosti Sovjetskog Saveza. Tokom cijelog ovog perioda sovjetskom umjetno{}u gospodarila je atmosfera komunisti~ke bezizra`ajnosti, hladno}e i ustajalosti. Da bi osigurao izvjestan presti` na me|unarodnom nivou, sovjetski re`im je stimulirao umjetnike, pridavao veliki zna~aj nastanku novih umjetni~kih djela, me|utim, zbog dogmati~kog pristupa zvanog "socijalisti~ki realizam" sva su ta novonastala djela ostajala u okviru krajnje sku~enih, neukusnih i neestetskih formi.

Pored Sovjetskog Saveza, socijalisti~ki realizam se primjenjivao i u Kini koja je 1949. g. pre{la na komunisti~ki re`im i koja je isto tako donijela be`ivotno i grubo poimanje umjetnosti.

Premda je, u biti, rusko dru{tvo dalo veoma velike umjetnike; to dru{tvo se potpisalo ispod izuzetnih umjetni~kih djela i arhitektonskih ~uda. U svijetu poznat muzej Hermitage, koji je osnovan u St. Petersburgu u periodu prije Revolucije, sadr`avao je jednu veoma bogatu i rasko{nu kolekciju. Ali, komunizam je rusku umjetnost zaledio 1917. g., pa ~ak i daleko unazadio.

Sovjetski propagandni plakati iz 20-ih godina: "Deset zapovijedi proleterijata" i "Me|unarodna imperijalisti~ka zmija"

Aktualna be`ivotnost komunisti~ke umjetnosti je rezultat materijalisti~ke filozofije koja, kao {to smo to na po~etku naglasili, obrazuje komunisti~ki pogled na svijet. Materijalisti~ka filozofija, kao {to smo ve} rekli, povr{na je misao koja ~ovjeka vidi samo kao gomilu materije i koja, isto tako, sve nastoji reducirati na materiju. A {to se ti~e prilago|avanja materijalisti~ke filozofije umjetnosti, ono je, kao uostalom i u svim drugim sferama, i u ovoj sferi bilo uzrok jednom potpunom fijasku, po{to je umjetnost na~in izra`avanja emocija poput odu{evljenja prema lijepom, estetska naslada kojom je Bog obdario ~ovjeka. Da bi nastala lijepa umjetni~ka djela, ove uro|ene sklonosti, koje potje~u od stvaranja koje se nalaze u biti ~ovjeka, moraju se izraziti u potpuno slobodnom i mirnom okru`enju. Komunisi~ka diktatura, koja je prvobitno formirana u Sovjetskom Savezu, a nakon toga opona{ana kroz komunisti~ke re`ime u Kini, zemljama Isto~nog bloka, Indokini ili Kubi, u potpunosti je uklonila ovaj ambijent slobode i mira i, dr`e}i stanovni{tvo pod stalnom presijom, ubila i umjetnost.

Osim toga, udaljavanjem ljudi od vjere, zadala je jo{ jedan udarac umjetnosti po{to su duhovni entuzijazam i odu{evljenje, koje ~ovjek crpi iz vjere, osnovne emocije koje inspiriraju umjetnost. Najve}i slikari, skulptori i neimari u povijesti uvijek su proizvodili djela sa vjerskim temama, inspiraciju i snagu su crpili iz svojih vjerskih uvjerenja. Zbog toga {to su ~ovjeka do`ivljavali ne kao `ivotinju ili materiju koja nestaje nakon njegove smrti, ve} kao bi}e kojem je Bog podario du{u, ovi umjetnici su s entuzijazmom ~ovjeku iskazivali ljepotu, manifestaciju Bo`ije umjetnosti.


Prihvatljivo je da u komunizmu ljudi izgledaju hladni, okrutni, bezdu{ni. Lideri su ina~e tog karaktera, a tako se i opisuju. Ovi razli~iti Lenjinovi portreti naslikani od strane sovjetskih umjetnika su tako|er i izraz tamnog duhovnog stanja komunizma.

U jednoj zajednici u kojoj je vjera potisnuta, neizbje`no je da ljudi izgube ovaj entuzijazam i odu{evljenje, da postanu besciljni zapadanjem u duhovne krize. Ova pojava se doga|ala u svim komunisti~kim re`imima; zajednicom je gospodarila poti{tenost, u~malost, besciljnost i pesimizam nastali kao posljedica ateizma, nepridavanjem zna~aja ~ovjeku koji je do`ivljavan kao `ivotinja ili bi}e ~ija se uloga se zavr{ava zajedno sa njegovim `ivotom.

Obla~enje cijelog dru{tva u istu odje}u u Maovoj crvenoj Kini, zabranjivanje ~ak dr`anja i ku}nih ljubimaca u toku "Kulturne revolucije" drugi su efektni primjeri komunisti~ke konzervativnosti i ograni~enosti. (Maoizam i "Kulturnu revoluciju" }emo analizirati u narednom poglavlju.)

Propagandni plakat Tre}e komunisti~ke internacionale organizirane pod vodstvom Sovjetskog Saveza. Na licu militanta sa zastavom u ruci nalazi se potpuni izraz hladnog komunisti~kog svijeta.

Primjer "antiestetskog" nazora komunisti~ke umjetnosti: djelo sovjetskog umjetnika Vladimira Tatlina, 1920.

Paralogizmi "komunisti^ke nauke"


Druga zna~ajna sfera koja je do`ivjela komunisti~ki udar bila je nauka.


Negiranjem genetskih zakona, Li{enko je, u ime ljubavi i odanosti teoriji evolucije, nekoliko decenija unazadio sovjetsku poljoprivredu.

Dok je na jednoj strani izmi{ljao pojam "umjetnosti proleterijata", Staljinov re`im je s druge strane posegao i za naukom i iznio pojam "nauke proleterijata". Prema ovoj komunisti~koj teoriji, postoji "nauka bur`oazije", a tako|er i "nauka proleterijata", a obje }e dati me|usobno razli~ite rezultate.

Nauka proleterijata u principu nije ni{ta drugo do krivo prikazivanje nauke prema potrebama materijalisti~ke filozofije. Najo~itiji pokazatelj toga je 'slu~aj Li{enko', koji je svoj pe~at udario na sovjetsku nauku Staljinovog perioda.

Trofim Denisovich Li{enko {kolovao se po razli~itim {kolama {irom Sovjetskog Saveza i, stekav{i Staljinovu naklonost, 40-ih godina osigurava apsolutnu dominaciju nad poljoprivrednom i biolo{kom politikom Sovjetskog Saveza. Najzanimljiviji Li{enkov istup bio je odbijanje zakona genetike, koje je krajem XIX stolje}a eksperimentima otkrio austrijski botani~ar, sve}enik Gregor Mende, i koji }e biti podr`ani stru~nim radovima XX stolje}a. Li{enko je istakao da su Mendelini zakoni "nauka bur`oazije", a zauzvrat podr`ao tezu da se "ste~ene karakteristike prenose na potonje generacije", koju je u XVIII stolje}u iznio evolucionisti~ki biolog Lamarck.

Ova Li{enkova ideja, koja se ne temelji ni na kakvom nau~nom dokazu, po~ela je privla~iti pa`nju u Sovjetskom Savezu, koji je 30-ih godina pre`ivljavao veliku agrarnu krizu. Li{enko je obe}ao da }e, za razliku od drugih biologa, primjenom svojih teza osigurati ve}e, ja~e i plodonosnije `itarice. Na primjer, istakao je da }e p{enica, koja se uzgaja u odgovaraju}im uvjetima okoline, po~eti ra|ati sjeme ra`i, i s tim u vezi na~injeni su odre|eni poljoprivredni poduhvati. (Ova tvrdnja je nalik onoj da }e se u divljem okru`enju pas nakon izvjesnog vremena preobratiti u lisicu, {to je jedno neodr`ivo ubje|enje koje je u biti apsolutno opre~no nauci i ~iji ni jedan primjer nije zabilje`en do danas.) Godine 1940. Staljin je Li{enka postavio na ~elo Geneti~kog instituta Akademije nauka Sovjetskog Saveza, gdje je ostao punih 25 godina. Li{enko je u isto vrijeme bio i predsjednik Akademije poljoprivrednih nauka "Vladimir Ili~ Lenjin".

Godine 1948. zabranio je obrazovanje i istra`ivanja na polju klasi~ne genetike, a odre|eni nau~nici koji su, ne prihvataju}i Li{enkove evolucionisti~ke teze, nastavili sa odbranom Mendelove genetike pohap{eni su i pobijeni.

Li{enkova agrarna politika prouzrokovala je veliku neproduktivnost. Tvrdio je, na primjer, da }e `itarice posti}i strukturu prikladnu za hladne vremenske uvjete ukoliko se njihovo sjeme dugo vremena dr`i potopljeno u hladnoj vodi. A da bi to dokazao, nakon potapanja u hladnu vodu, po sibirskim stepama je zasijao tone sjemena. Naravno da je svo sjeme propalo. Sli~ni pokusi su se uvijek okon~avali fijaskom. Me|utim, na ovu ~injenicu se otvorenim jezikom po~elo upozoravati tek 60-ih godina. Na kraju, 1964. je zvani~no prihva}eno da su Li{enkove teze nau~no pogre{ne, a nakon toga su se ulo`ili veliki napori za ponovnu primjenu i izu~avanje Mendelove genetike u Rusiji, a pre{lo se i na metode ameri~kog tipa |ubrenja i ukr{tavanja bilja. Unato~ tome {to je postalo jasno da su njegove teze najobi~nije gluposti i da je zbog toga veliki udarac zadao sovjetskoj nauci i poljoprivredi, Li{enko i njegove pristalice nisu odustali od svojih ideja i, {tavi{e, uspjeli su u velikoj mjeri o~uvati pozicije i zvanja u nau~nim ustanovama Sovjetskog Saveza.


Li{enkovi paralogizmi su se primjenjivali i detaljno obja{njavani sovjetskim seljacima. Rezultat je bio fijasko u pravom smislu rije~i.

Slu~aj Li{enko' predstavlja historijski dokument o tome koliko veliku {tetu nauci i zajednici zadaje slijepa privr`enost materijalizmu i teoriji evolucije. Savremeni evolucionisti uglavnom ne tematiziraju slu~aj Li{enko, a kada to i ~ine, prikazuju to samo kao dogmatski pokret koji je u vezi s Lamarckom.

Me|utim, Li{enko i njegove pristalice nisu bili samo lamarkisti, nego, u isto vrijeme, i darvinisti. Lamarcka i Darwina su do`ivljavali kao dvojicu veoma zna~ajnih evolucionisti~kih teoreti~ara koji su se me|usobno upotpunjavali. Uo~ili su da }e i Darwinova teorija ostati u zraku ukoliko se odbije Lamarckova teza o "preno{enju ste~enih osobina na potonja pokoljenja", te su zbog toga krenuli na put slijepe odbrane Lamarcka.

U tekstu "Darwinian Evolution and Human History" (Darvinisti~ka evolucija i historija ~ovjeka) marksisti~ki i darvinisti~ki mislilac Robert M. Young o ovom pitanju daje slijede}i komentar:

Nedavno je mi{ljenje da dru{tvo i priroda slijede iste evolucione i komunisti~ke zakone otvorilo put li{enkoizmu koji predstavlja jedan od najopasnijih doga|aja Staljinovog re`ima 30-ih i 40-ih godina. Prihva}eno je da u prirodnim zakonima funkcionira dijalektika, a oni biolozi koji se nisu slo`ili sa ovim usvojenim mi{ljenjem ostajali su bez posla, ~esto su gubili slobodu, a ponekad ~ak i `ivote. Li{enkoizam je jedan evolucionizam koji se suprotstavlja ostatku Svijeta i ne priznaje njihova zna~ajna dostignu}a u genetici. Ali, sve to su radili u ime darvinizma...56

Otpor koji su sovjetski rukovodioci pru`ali genetskim zakonima u vrijeme Li{enka samo je jedan od primjera materijalisti~kog fanatizma. I danas je veoma veliki broj materijalista poput Li{enka i njegovih pristalica koji su se borili protiv istih zakona genetike, u slijepom protivljenju ~injenici "kreacionizma" koju je nauka otkrila u `ivim bi}ima, odnosno u protivljenju dokazima stvaranja. I iz tog razloga oni godinama tro{e milione dolara i prouzrokuju velike gubitke za ~ovje~anstvo kako bi do{li do bar jednog dokaza koji govori o suprotnom. Samo zbog svojih ideolo{kih predrasuda prave istra`ivanja koja nigdje i nikada ne}e dati nikakve rezultate, osim jedino rasipanje truda i novca. (Za detaljnije podatetke konstatirati knjigu Harun Yahya, Kur'an: vodi~ za nauku.)

 

Utjecaji komunisti^ke ideologije na socijalni @ivot

Fanati~na struktura komunisti~ke ideologije o kojoj govorimo od po~etka ovog poglavlja prouzrokovala je krajnje negativne efekte u socijalnom `ivotu komunisti~kih te`ima XX stolje}a. Ovakva struktura je nametnula jedan ateisti~ki `ivot, gotovo pakao, bezdu{an `ivot koji je, negiranjem i udaljavanjem od Boga, nipoda{tavao raznovrsne duhovne i eti~ke vrijednosti. Dru{tvo je podu~avano jednom mentalitetu bez straha od Boga, mentalitetu koji ~ovjeka percipira kao materiju koja nestaje nakon smrti, a u ishodu toga se namjeravala formirati jedna od najnehumanijih koncepcija koje je historija zabilje`ila. Ovi efekti, koji su zapa`eni u Sovjetskom Savezu, zemljama Isto~nog bloka i Kini, ukazuju da je "`ivotinjsko stado" model dru{tva koji komunisti~ki sistem `eli oformiti, upravo onako kako to predvi|a i materijalisti~kodarvinisti~ka teorija.

Odre|ene temeljne karakteristike komunisti~kog dru{tva mo`emo nabrojiti na slijede}i na~in:

  • U skladu s Darwinovom teorijom evolucije i Marxovoj "dijalektici prirode", ~ovjek se u komunisti~kim zajednicama tretira kao razvijena `ivotinjska vrsta. Analogno tome, za zajednicu se mo`e re}i da predstavlja "`ivotinjsko stado". Ova koncepcija, koja dru{tvo tretira kao `ivotinjsko stado, javlja se u svim etapama komunisti~kih re`ima. ^ovjek, kao produkt ovog sistema, be`ivotno je, bezdu{no, hladno bi}e koje se nalazi izme|u "~ovjeka-`ivotinje-ma{ine".

  • U komunisti~kom sistemu se ne pridaje zna~aj individui. Ide se za logikom da ih ina~e u "stadu ima mnogo, ako se jedan i izgubi, nije v elika {teta". Iz stada se izbacuju, odnosno prepu{taju se smrti oni koji ne mogu raditi ili su sakati. Ocjenjuju se kao bolesni i {tetni. Ne postoje osje}aji poput oprosta, milos|a, vjernosti. Iz tog razloga, svi se boje starosti i nestanka. Starim osobama se ne iskazuje pa`nja i po{tovanje; naprotiv, uliva im se nemilosrdna misao da "prije smrti slonovi moraju i}i na groblje".


    Komunizam je re`im straha. Narodne mase su konstantno zastra{ivane od strane uniformiranih rukovodilaca hladnog izgleda koji su narod posmatrali s visina, a sistem je egzistirao zahvaljuju}i upravo ovom strahu. Specijalna jedinica Djzhernsky koja se u Sovjetskom Savezu koristila za zaustavljanje protestnih mitinga.

  • Kao i `ivotinjsko stado, dru{tvo se formira od ljudi istog profila. Imaju istu odje}u, voze se u istom modelu auta, `ive u istom tipu ku}a. Cijelim dru{tvom gospodari monotonija. Sportist, umjetnik, akademik, radnik; svi imaju isti model `ivota. Ku}e su `ivotinjska skloni{ta, a odje}a se izra|uje logikom "krzna koje }e {tititi od hladno}e". Estetika je potpuno odsutna.

  • Jedinku u prvi plan ne izbacuju njegove individualne karakteristike, ve} snaga i doprinos koji daje zajednici. Idealna osoba je vrijedan radnik, vrijedan seljak. Sistem se gradi na jednom samo materijalnom pojmu "rada i proizvodnje". Ispravna je logika da "proizvodnja ja~a stado". Nikada se ne obra}a pa`nja na etiku ljudi, njihovu namjeru i du{evno stanje. U ovoj koncepciji, koja `ivot do`ivljava kao borbu za opstanak, nema zamjerke uni{tavanju slabih; naprotiv, to je potrebno. Zbog odsutnosti po`rtvovanja, koje posjeduju ~ak i `ivotinje, svako prvo misli na sebe zbog ~ega dru{tvo ne mo`e prosperirati. Zato {to su ljudi daleko od samilosti, nemogu}e je da dru{tvo bude mirno i spokojno. Kada se siroma{tvo saosje}anja i bespo{tednost ujedini sa strahom od budu}nosti, zajednicom zagospodare bezna|e i pesimizam.

  • U psiholo{kom okru`enju stada, ljudi `ive u jednom konstantnom strahu. Vrlo brzo se upla{e svakog doga|aja. Boje se ~ovjeka u mantilu pred vratima, strahuju kada ih direktor pozove na razgovor. Izvor straha je nepoznat, niko ga ne mo`e definirati, ali svi `ive u njemu, od najdonjih do najgornjih.



    Isto~na strana Berlinskog zida prije ru{enja: zid koji je ~uvan bodljikavom `icom, minama i tenkovima, postao je simbol komunisti~kog despotizma.

  • [tavi{e, u dru{tvu postoje razli~iti "centri straha" koji su nadomjestili strah od Boga. Na primjer, sovjetski KGB (i tajne slu`be koje su mu prethodile, kao ^eka, NKVD) funkcionirao je kao ustanova koja je sijala smrtni strah u cijelom dru{tvu. Dru{tvom je vladalo mi{ljenje da ove ustanove "sve ~uju i sve vide". Razvile su sistem ~i{}enja koji se zasnivao na "{umskim zakonima"; bez ikakvog su|enja i apsolutnog nepriznavanja prava na odbranu, u smrt su mogle poslati milione ljudi.

  • Zbog toga {to je sistematski uni{ten strah od Boga, ljudi su opstruirali strasti jedino onoliko koliko su strahovali od sistema. Radili su sve vrste nezakonitosti ako to sistem ne}e vidjeti i kazniti. Masovne pojave su kra|a, zloupotreba polo`aja, pronevjera.

  • Zebnja, strah i panika, nastali uslijed `ivotnih uvjeta, stvaraju stres kod naroda. No}u ne spavaju, danju su napeti i uznemireni. Njihova tijela slabe. Stalna presija i te{ki `ivotni uvjeti u mladim godinama uni{tavaju i mu{karca i `enu, a ponekad su uzrok i njihove preuranjene smrti. Zbog beznade`nosti ne mogu se nasla|ivati ~ak ni imetkom koji posjeduju. Jedini spas vide u pi}u i u polupijanom stanju vode `ivot koji je gotovo ravan paklu.

  • Vezuju se objeru~ke i divlje za `ivot, zbog toga {to vjeruju da se on okon~ava smr}u. Zato {to sve druge do`ivljavaju kao neprijatelje i rivale u svojoj borbi za opstanak, sve akcije posmatraju i do`ivljavaju kao da su okrenuta protiv njih, {to, opet, budi osje}aj mr`nje. "Solidarnost", "bratstvo", "jedinstvo" su pojmovi koji `ive jedino u sloganima. U stvarnosti se svi me|usobno gledaju sa sumnjom i nepovjerenjem i svako je osu|en na `ivot usamljenika.

  • Zbog odsutnosti vjere u Boga, ne postoji ni{ta u {to bi individue mogle vjeovati, duhovno se vezati. Darvinisti~kokomunisti~ka dr`ava konstantno ugnjetava jedinku. A {to se ti~e ostalih u zajednici, oni su potencijalni neprijatelji koji svakog trenutka mogu uzeti ono {to posjeduje. Prema tome, u komunisti~kim dru{tvima jedini kome jedinka mo`e vjerovati je sama ona, ali zbog toga {to je slabi}, ne mo`e vjerovati ni sama sebi na taj na~in preovladava jedna izrazita beznade`nost. Zato je jedinka u komunisti~kim zajednicama umorna i stalno se `ali na `ivot, ali, isto tako, ne poduzima ni{ta da bi promijenila postoje}e stanje.

  • Zato {to pamet jedinki ne mo`e do}i do izra`aja u komunisti~kom dru{tvu, u svim sferama `ivota, na poslu, u {koli, kod ku}e, u zabavi uo~ljivi su veliki nedostaci. Djeluju samo onoliko koliko su podu~eni (kao `ivotinje) i zbog toga ne donose novi i originalan pristupu problemu ili doga|aju sa kojim su suo~eni. U protivnom bi, ina~e, bili podvrgnuti lo{em tretmanu.

  • Zbog ljudi koji ne razmi{ljaju nema organizacije, izvori se optimalno ne koriste. Izvori se - kao {to se to na efektan na~in moglo uo~iti kroz primjer Li{enka - nepotrebno tro{e u ime utopisti~kih snova i ciljeva.

  • U komunisti~kom dru{tvu je naru{ena i porodica, kao najosnovnija jedinica zajednice. Ne postoji brak u pravom smislu rije~i. Postoji jedino parenje i nastavak potomstva. Brak nije `ivljenje u skladu s uzornim moralom, ve} produ`enje pokoljenja. Dijete ne odgaja porodica, nego dr`ava ili "stado", kako je to sama okarakterizirala. Dijete se odgaja na taj na~in zato {to se do`ivljava kao nova snaga koja }e ratovati, {tititi stado. Zato {to mrzi ku}u i sredinu u kojoj `ivi, majka postaje nervozna i divlja, a sve se to odra`ava i na dijete. Djeca su agresivna i pesimisti~na zato {to im je uskra}ena porodi~na ljubav i pa`nja. Umjesto ljubavi i po{tovanja, u ku}i vladaju sva|a i zategnutost. Nema nikoga kome bi dijete moglo vjerovati.

  • Prostitucija je veoma ra{irena u dru{tvu u kome ne postoji institucija braka, vjernost i ~ednost i gdje preovladava jedino logika parenja.

  • Presija policijske dr`ave koja upravlja komunisti~kom zajednicom ne mo`e nadomjestiti savjest i bogobojaznost. Zato je stepen krivi~nih djela veoma visok, kra|a je u dru{tvu masovna pojava. Grupno su opusto{ene fabrike, planta`e, kooperative. Na taj na~in, zbog toga {to bi predstavljao krivi~nog partnera, niko nikoga ne optu`uje.

  • Ma koliko se tvrdilo da je komunisti~ka ideologija daleko od njega, rasizam je veoma ra{iren u komunisti~kim re`imima. Na primjer, u Sovjetskom Savezu su bile izuzetno nagla{ene rasisti~ke antipatije prema narodima koji nisu Rusi, naro~ito prema muslimanima i Turcima. Kri{om je prihva}ena Darwinova rasisti~ka teorija, Turci i ostali muslimanski narodi su tretirani kao "etni~ke grupe ~iji evolucioni proces nije okon~an" i, pod imenom deportacije, bili su podvrgnuti masovnim pokoljima. Pokolj je, prema komunisti~koj ideologiji, jedan sastavni dio "dijalektike prirode", odnosno evolucije.

  • U komunisti~kom poretku ljudi se tretiraju jedino kao produktivne `ivotinje. Naro~ito je prisutno poni`avanje i mr`nja prema seljacima. Marx je seljake okarakterizirao kao "vre}e krompira", a Lenjin i Staljin su - kao {to smo to detaljno iznijeli u prethodnom poglavlju - milione njih pobili namjerno izazvanom gla|u. Seljaci su, prema njima, samo `ivotinjska stada koja proizvode `itarice, pamuk i sl. A zapljena njihovih proizvoda (kolektivizacija) smatrala se legitimnom i logi~nom koliko i ubiranje meda koga su proizvele p~ele.


    DARVINISTI^KOKOMUNISTI^KA RUSKA DR@AVA
    NASTAVLJA SA ZLOSTAVLJANJEM NARODA

    Zbog toga {to mase tretira kao `ivotinjska stada, darvinisti~kokomunisti~ka dr`ava niti pridaje va`nost, a niti vjeruje svom narodu. Zbog toga, konstituisanjem okru`enja straha, presije, vje{ta~ke opasnosti i zastra{ivanja nastoje uspostaviti kontrolu nad njima. Svakoga do`ivljava kao potencijalnog osumnji~enog, zlo~inca ili izdajicu. Da bi, u jednom ovakvom dr`avnom ustrojstvu, ljudi bili ka`njeni ili ubijeni, nije, potrebno da oni po~ine krivi~no djelo, zlo~in ili bilo kakav prijestup. Samo sumnja je dovoljna da bi bili na mukama. Komunisti~ka Rusija je najilustrativniji primjer ovoga.

    Poznati histori~ar Tzvetan Todorov na slijede}i na~in opisuje odnos prema svom narodu zemalja sa ovakvom vrstom pristupa:

    "Neprijatelj je najve}e oru`je koje se koristi u opravdavanju terora; ne mo`e postojati totalitarna dr`ava bez neprijatelja. Ako neprijatelj ne postoji, onda ga dr`ava stvori. Kada se neprijatelji odrede, onda im vi{e nema milosti... Biti neprijatelj je nepopravljiva i nasljedna mahana... Ista situacija va`i i za komunisti~ku vlast koja `eli primijeniti presiju na bur`oasku klasu ili uni{titi bur`oaziju u trenucima krize. Da bi bili meta ove `elje, nije potrebno da su po~inili bilo {ta; potrebno je jedino biti iz bur`oaskog stale`a" (Tzvetan Todorov, L'homme depayse, Paris, Le Seuil, 1995, str. 33).

    Slijede}e Lenjinove rije~i su tako|er veoma va`ne s aspekta prizme kroz koju darvinisti~kokomunisti~ka dr`ava gleda na svoj narod:

    Dr`ava je u rukama dominantne klase, ma{ine koja je namijenjena za uni{tavanje otpora njezinih klasnih protivnika. Diktatura proleterijata se u su{tini ne razlikuje ni u ~emu od diktature neke druge klase po{to je proleterska dr`ava ma{ina koja slu`i za uni{tavanje bur`oazije. Diktatura je vlast koja se direktno oslanja na nasilje i koju ne obavezuje nikakav zakon. Revolucionarna diktatura proleterijata je vlast koja je ste~ena i koja se odr`ava nasiljem proleterijata protiv bur`oazije, vlast koju ne obavezuje nikakav zakon (Lenjin, Proleterska revolucija i izrod Kautsky, str. 53).

    Kao {to se to izra`ava i u ovim Lenjinovim rije~ima, nepovjerenje koje je prema svom narodu gajio darvinisti~kokomunisti~ki re`im Sovjetskog Saveza i gledanje na taj narod kao na bezvrijednu stoku je bilo povod da, uslijed tortura i gladi, umre desetine miliona ljudi i jedan narod decenijama `ivi u strahu i tami.

    Ruski narod i danas ispa{ta i `rtva je istih razloga, po{to Rusija nastavlja sa istim mentalitetom koji je prethodno vladao u Sovjetskom Savezu, jo{ svoj narod do`ivljava kao bezvrijedne stvari, stoku. Najupe~taljivija ilustracija ove konstatacije je doga|aj koji se 2000. godine dogodio u Rusiji. U ovom doga|aju je darvinisti~kokomunisti~ka Rusija jo{ jednom pokazala svoje mra~no lice. Moskva dugo vremena nije ni{ta poduzimala u cilju spasavanja `ivota vojnika koji su se nalazili u potopljenoj ruskoj podmornici. Pod izgovorom navodne "dr`avne sigurnosti" o ovoj nesre}i dugo vremena nije obavje{tavala zapadne zemlje koje su mogle prite}i upomo} i tako je svoje vojnike svjesno ostavila da umiru na okeanskim dubinama. Metod ruske slu`be sigurnosti, koja se poslu`ila injekcijom u u{utkavanju uplakane majke koja je reagirala na ovaj vandalizam, jedan je efektan primjer i ilustracija da se re`im u Moskvi jo{ ne odri~e metoda koje je nekada koristio Staljin.

    Nakon Lenjina i Staljina, koji su, odvode}i od ku}a, porodica, djece, roditelja, raznim torturama ubijali nevine ljude, koji su provodili masovna ubistva ne prave}i pri tome razliku izme|u mu{karaca i `ena, djece i staraca, koji su, kao {to smo vidjeli tokom cijele knjige, `ivote miliona ljudi uni{tili gla|u, milione osakatili i protjerali, sada i Putin nastavlja sa istom darvinisti~kokomunisti~kom tiranijom. Putinova vlada, koja vodi istu, surovu politiku i prema muslimanima ^e~enima, a i prema Rusima, najnoviji je primjer vandalizma komunisti~ke ideologije.


Ovo malo~as navedeno je, zapravo, jedan rezime, sa`eta slika ateisti~kog dru{tva. @ivot sli~an ovome neizbje`an je u dru{tvima - bilo kako da se ona zovu - u kojima nema vjere u Boga zato {to se u zajednicama ovog tipa ~ovjeku ne pridaje zna~aj kao bi}u koje je Bog stvorio i koje posjeduje du{u. Ljudi se me|usobno cijene - kao {to to od po~etka nagla{avamo - kroz prizmu malo razvijenijih `ivotinja, materije ~ija funkcija prestaje nakon smrti. Zbog toga u dru{tvu nema mira, povjerenja, solidarnosti i bratstva. Svako je maksimalno preokupiran za{titom vlastitih interesa, osiguranjem dobiti za vlastiti `ivot. Niko ne misli na zdravlje, spokoj, zadovoljstvo drugoga. Ne vode brigu o tome da drugoga ne o{tete, ne rade na izbjegavanju toga. U ateisti~kim dru{tvima je, isto tako, nemogu}e na}i pravedne rukovodioce, ljude koji }e raditi za dobrobit zajednice. Svaka jedinka na svom polo`aju radi na ostvarenju maksimalne li~ne koristi.

^ovjek, koji, pak, `ivi u skladu sa kur'anskom etikom, drugome pristupa i do`ivljava ga kao Bo`ijeg roba. Ne o~ekuje materijalnu dobit od dobro~instva koje uradi; naprotiv, natjecanjem u dobro~instvima, ~ine}i stalno korisne stvari, nastoji pridobiti Bo`ije zadovoljstvo. On je uvijek uzornog pona{anja zato {to se nada lijepom `ivotu na ahiretu i {to je svjestan poruke Allaha, d`. {., da nema nikakva dobra "...osim kada tra`e da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela ~ine ili da se uspostavlja sloga me|u ljudima. A ko to ~ini iz `elje da Allahovu naklonost stekne Mi }emo mu, sigurno, veliku nagradu dati" (An-Nisa',114). Sve to, tako|er, ne ~ini zbog nekih o~ekivanja od ljudi, ve} jedino zbog onoga {to mu je Allah obe}ao. Ovo primjerno pona{anje Allah, d`. {., opisuje u slijede}em kur'anskom ajetu:

I hranu su davali - mada su je i sami `eljeli - siromahu i siro~etu i su`nju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tra`imo! Mi se Gospodara na{eg bojimo, onoga Dana kada }e lica smrknuta i namrgo|ena biti" (Ad-Dahr, 8-10).

 

Zaklju^ak

Najzna~ajnija intelektualna prepreka razvoju umjetnosti i nauke u jednom dru{tvu je konzervativizam. Ako je dru{tvo uvjetovano da konstantno `ivi i razmi{lja u odre|enim sku~enim formama, u tom dru{tvu onda umire nauka i umjetnost. Za razvoj nauke i umjetnosti potrebno je slobodno razmi{ljanje ljudi, pogled na svijet sa otvorenim horizontom.

Ovu konzervativnost koja umrtvljuje nauku i umjetnost veoma pogre{nim komentarima neki ljudi nastoje imputirati vjeri. Me|utim, stvarna vjera, koja se definira u Kur'anu, apsolutno je protiv konzervativizma; ta vjera osigurava ljudima maksimalnu slobodu i jedan {iroki misaoni horizont, osloba|a ljude od nespokojstva i svih strahova, osim bogobojaznosti. U ovakvoj slobodi se maksimalno razvijaju nauka, umjetnost i misao. Ljudi, kao {to ih je Allah, d`. {., na to podu~io u Kur'anu, duboko razmi{ljaju, uvijek racionalno pristupaju Kosmosu, prirodi i svakom doga|aju sa kojim se suo~e. Osim toga, ukomponiranjem nazora slu`enja vjeri i Bogu, vjera ljudima osigurava jedno veoma veliko ushi}enje, entuzijazam i volju za {irenje umjetnosti, nauke i misli. Upravo iz tog razloga je islamski svijet tokom prvih stolje}a do`ivljavao veliki procvat.

[to se ti~e komunizma, on je na jednoj strani formirao jedan apsolutno konzervativni politi~ki i socijalni sistem, a s druge strane, uni{tavanjem kod ljudi vjere u Boga, ru{io i njihovu volju za `ivotom, onu stvarnost koja je osmi{ljavala `ivot. Sabotirao je umjetnost, nauku i misao; zavukao ih je pod jaram jedne isforsirane teorije kakva marksizam.

Primjeri komunizma koji }e nam ovu ~injenicu ilustrirati na jedan efektniji na~in de{avali su se u dalekim prostranstvima Azije.

 

    

54 Karl Marx, "Ekonomi Politigin Elestirisine Katki'ya _ns_z"; Jozef Stalin, Diyalektik ve Tarihi Materyalizm, Bilim ve Sosyalizm Yayinlari, 9. izdanje, str: 676
55 Naravno da su i marksisti svjesni da stvarna situacija nije takva. Iz tog razloga marksisti isti~u da su radnici, koji sebe ne smatraju "proleterijatom", prevareni "la`nom svije`~u", da je to klopka kapitalista koji `ele sprije~iti revoluciju proleterijata. Me|utim, to je veoma povr{no obja{njenje.
56 Robert M. Young, "Darwinian Evolution And Human History", Open University course on Darwin to Einstein: Historical Studies on Science and Belief, 1980