D
R U G I D I O
HISTORIJA BOLJ[EVI^KOG VANDALIZMA
Josif Staljin: ubica
40 miliona ljudi |
Dvadeseto stolje}e je najkrvaviji period u
historiji ~ovje~anstva. U ovom stolje}u su se pojavile metode do tada
nevi|enih brutalnosti kao {to su svjetski ratovi, genocidi, koncentracioni
logori, hemijska i nuklearna naoru`anja, bombardiranja, gerilski ratovi
i teroristi~ke akcije. Broj ljudi pobijenih navedenim metodama u tom stolje}u
izra`ava cifrom od preko 100 miliona.
Postoje dva osnovna razloga zbog kojih je XX
stolje}e bilo toliko krvavo. Prvi razlog je {to je razvijena tehnologija
omogu}ila proizvodnju oru`ja koje je daleko ubita~nije u odnosu na oru`je
iz pretodnog perioda. A drugi razlog - a to je, zapravo, stvarni razlog
- su ideologije koje su slu`ile kao povod kori{tenju ovog naoru`anja i
tehnologije, i to na najsvirepiji i najokrutniji na~in. Razli~iti "izmi",
~iji su temelji zakopani u XIX stolje}u, svoje su krvavo ubiranje plodova
obavili u narednom, XX stolje}u.
Od svih ovih "izama" komunizam je najkrvaviji,
najbespo{tedniji i sa naj{irim kalibrom. Broj `rtava koje su u XX stolje}u
izgubili `ivote od strane komunisti~kih re`ima ili organizacija iznosi
pribli`no 120 miliona!
Samo u ime ove ideologije 120 miliona ljudi
je strijeljano i ubijeno iscrpljuju}im radom u koncentracionim logorima,
pod izgovorom "progona" odvo|eno od ku}a i uni{teno u stepama Sibira,
ubijeno gla|u u namjerno izazvanoj neima{tini, pogubljeno u stra{nim torturama
zloglasnih zatvora, strijeljano od strane komunisti~kih militanata ispranog
mozga, zadavljeno, zaklano i raskomadano. Strahote, koje su zapo~ele 1917.
g., nakon ruske Bolj{evi~ke revolucije, prvo su se pro{irile po cijelom,
tek formiranom Sovjetskom Savezu, a potom na prostore Isto~ne Evrope,
Kine, Koreje, Vijetnama, Kambod`e, Kube, na zemlje Latinske Amerike i
Afrike.
Prije|imo sada na detaljniju analizu ovog crvenog
u`asa.
Lenjinova krvava revolucija
Karl Marx nije bio lider politi~ke partije.
Bio je samo teoreti~ar. Bavio se postavljanjem historije ~ovje~anstva
u zakone koji su u skladu s dijalekti~kim materijalizmom i, shodno tome
na~inio odre|ene komentare i predskazanja vezana za budu}nost. Najve}e
Marxovo predskazanje je bila revolucija. Obe}ao je da }e kapitalisti~ki
sistem biti uni{ten od strane pobunjenih radnika i da }e se, zajedno sa
ovom revolucijom, roditi "besklasno dru{tvo".
Godine 1883. Marx je umro. Unato~ tome {to
su nakon toga pro{le godine, ~ak decenije, nikako da se dogodi revolucija
koju je Marx predskazao. Nastranu revolucija, u kapitalisti~kim zemljama
Evrope su se, iako neznatno, dogodila odre|ena pobolj{anja u uvjetima
`ivota i rada radnika te je do{lo i do smanjenja zategnutosti izme|u radnika
i bur`oazije. Nije bilo revolucije, a niti naznaka da bi moglo do}i do
njezine realizacije.
U ovakvom okru`enju, skoro dvadeset godina
nakon Marxove smrti, u Rusiji se javlja drugo zna~ajno ime Vladimir Ili~
Lenjin, ~iji je ugled vremenom porastao u Socijaldemokratskoj partiji,
koja je u Rusiji formirana od strane marksista, donio je novu interpretaciju
marksisti~ke misli. Prema Lenjinu, nemogu}e je da se revolucija desi sama
od sebe po{to je radni~ka klasa Evrope opijena olak{avaju}im uvjetima
koje im je pru`ila bur`oazija. [to se ti~e ostalih zemalja, one ina~e
nemaju radni~ku klasu vrijednu pa`nje. Za ovaj problem Lenjin je predlo`io
militantno rje{enje: revoluciju ne bi trebali izvesti radnici, kako je
to Marx predvidio, ve} bi ona trebala biti realizirana od strane Komunisti~ke
partije, koja posjeduje vojnu disciplinu koju ~ine profesionalni revolucionari
i koja }e djelovati u ime radnika (odnosno, u ime "proleterijata", prema
marksisti~koj literaturi). Koriste}i oru`anu borbu i metode propagande,
Komunisti~ka partija }e izvesti jednu politi~ku revoluciju,
od trenutka preuzimanja vlasti bit }e uspostavljena autoritativna vlast,
koju Lenjin naziva "proleterskom diktaturom", opozicionari re`ima }e biti
uklonjeni, ukinut }e se privatno vlasni{tvo i osigurat }e se napredovanje
zajednice ka komunisti~kom ure|enju.
Ideologiju koju
je Marx ostavio iza sebe nakon njegove smrti interpretirao je Lenjin.
Dok je na jednoj strani radio na popuni nedore~enosti i proturje~nosti,
Lenjin je u isto vrijeme radio i narazvijanju formula za komunisti~ko
oru`ano preuzimanje vlasti. Gore: Lenjin (u sredini) i ostali komunisti~ki
militanti na fotografiji snimljenoj 1897. godine u St. Petersburgu.
Dolje: rusko izdanje Marxovog Kapitala.
|
Zajedno sa ovom Lenjinovom teorijom, komunizam
je do{ao u poziciju ideologije naoru`anih teroristi~kih grupa.
Poslije Lenjina se {irom Svijeta pojavilo na
desetine komunisti~kih ili radni~kih partija koje su se zavjetovale na
izvo|enje revolucije uz prolivanje krvi.
Dobro, koje metode bi Komunisti~ka partija
trebala slijediti prilikom izvo|enja revolucije? Na ovo pitanje Lenjin
je odgovorio i teoretski i prakti~no: Komunisti~ka partija bi trebala
proliti {to je mogu}e vi{e krvi!!!
Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije
Bolj{evi~ke revolucije, Lenjin je, u ~asopisu Proletari, pisao slijede}e:
Djelo za koje se mi zanimamo
je oru`ana borba; ova borba se realizira od strane pojedinaca i malih
grupa. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali dijelovi
(ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolucionarnu
organizaciju. Oru`ana borba je usmjerena ka dva razli~ita cilja, koji
se apsolutno moraju odvojiti jedan od drugog: kao prvo, ova borba ima
za cilj izvr{avanje atentata na pojedince, lidere, vojne i policijßske
slu`benike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i izvore
prihoda privatnih lica. Dio konfiskovanog novca }e i}i u partijsku kasu,
dio za cilj specijalnog naoru`avanja i priprema za ustanak, a dio za `ivotne
tro{kove u~esnika u borbi koju definiramo.14
 |
 |
Lenjinovo
obra}anje masama na Crvenom trgu 1919. g. |
Naoru`ani bolj{evi~ki
revolucionari u St. Petersburgu novembra 1917. godine.
|
Velike konfiskacije (kao one u Kafkazu koje
iznose 200.000 rubalja i Moskvi od 875.000 rubalja) doista su i oti{le
prvenstveno revolucionarnim partijama, a ve}i dio malih, a ponekad i u
cijelosti su i{le za `ivotne tro{kove konfiskatora.
U Socijaldemokratskoj partiji Rusije, u ~ijoj
upravi se nalazio i Lenjin, po~etkom 1900-tih godina desilo se jedno veoma
zna~ajno idejno razila`enje. Dok je grupa pod vodstvom Lenjina zagovarala
podizanje revolucije uz upotrebu sile, druga grupa je, u kontekstu uvo|enja
marksizma u Rusiji, zastupala demokrati~nije metode. Unato~ tome {to su
u stvarnosti broj~ano bili manji, raznim metodama pritisaka lenjinisti
su do{li u polo`aj "ve}ine" i po~eli se spominjati kao "bolj{evici", {to
je pak ruski izraz za "ve}inu". Druga grupa je nazvana "menj{evici", rije~ju
koja zna~i "manjina".
U telegrafima koje
je oda{iljao bolj{evi~kim militantima rasprostranjenim {irom Rusije,
Lenjin je stalno izdavao nare|enja za izvr{enje smrtnih kazni, a
isto tako zahtijevao je i da se to izvr{ava na na~in koji }e izazivati
strah u narodu. Gore: Lenjin u dru{tvu grupe bolj{evi~kih militanata
1918. g. |
U skladu sa prethodno navedenim Lenjinovim
citatom, bolj{evici su krenuli sa organiziranjem atentata, konfiskacijom
vladinog novca, plja~kanjem zvani~nih ustanova i sl. Nakon godina koje
su ve}inom pro{le u izgnanstvu, planiranu revoluciju bolj{evici su izveli
1917. g. Te godine su se dogodile dvije razli~ite revolucije. Prilikom
prve, koja je realizirana u februaru, sa prijestolja je skinut car Nikola
Drugi, zatvoren je zajedno sa ~lanovima porodice i formirana je demokratska
vlada. Bolj{evici su, me|utim, bili odlu~ni u formiranju ne demokracije,
ve} "diktature proleterijata". Oktobra iste, 1917. g., dogodila se planirana
revolucija. Predvo|eni Lenjinom i njegovim najbli`im saradnikom Leonom
Trockim, komunisti~ki militanti su prvo zauzeli Petrograd, gdje
je bila smje{tena centralna vlada, a potom i Moskvu. U ishodu sukoba u
oba ova grada formiran je prvi komunisti~ki re`im na Svijetu.
NEUKI
KOMUNISTI^KI MILITANTI
Neukim narodnim masama bolj{evici su se obratili
jednostavnim sloganima i, zahvaljuju}i velikoj propagandi, za veoma
kratko vrijeme veliki broj ljudi su primili u svoje redove. Neobrazovano
i siroma{no stanovni{tvo je s lahko}om povjerovalo u la`i komunista
koji su im obe}avali kruh i mir. Komunisti~ku propagandu je, tako|er,
u~vr{}ivao i ateizam na koji je hu{kao darvinizam. Na fotografiji
se vide seljaci i radnici koji su u ishodu aktualne propagande za
svega nekoliko dana pre{li u komunisti~ke redove. |
Nakon Oktobarske revolucije Rusija je postala
popri{te velikog gra|anskog rata. Rat, koji je vo|en izme|u "Bijele armije",
koju su oko sebe okupili generali vjerni caru, i Crvene armije pod komandom
Trockog, trajao je pune tri godine. Jula 1918., naredbom Lenjina, od strane
bolj{evi~kih militanata strijeljanjem je izvr{ena smrtna kazna nad carem
Nikolom Drugim i cijelom njegovom porodicom (zajedno sa troje maloljetne
djece). Tokom cijelog gra|anskog rata bolj{evici se nisu ustezali da nad
opozicionarima re`ima provode najkrvavije zlo~ine, pokolje i mu~enja.
I jedinice Crvene armije, a i tajna policijska
organizacija, "^eka", koja je osnovana na Lenjinovu inicijativu, primjenjivali
su veliki teror prema svim grupama koje su vidjeli kao mogu}u opasnost
po re`im. Bolj{evi~ki teror je na slijede}i na~in opisan u Crnoj knjizi
komunizma, poznatom djelu o svjetskom komunisti~kom teroru:
Bolj{evici su odlu~ili eliminirati, legalno
ali i fizi~ki, svaku opoziciju i svaki, ~ak i pasivni otpor njihovoj hegemoniji,
i to ne samo kada se radilo o grupi politi~kih opozicionara, nego i o
dru{tvenim grupama kao {to su plemi}i, bur`oazija, inteligencija, Crkva
itd., i profesionalnim kategorijama (oficiri, `andarmerija...), a
ponekad su tome davali i genocidnu dimenziju. Ve} od 1920., "dekozakizacija"
u mnogo ~emu odgovara definiciji genocida: cijela populacija jake teritorijalne
determinacije, Kozaci, istrijebljena je kao takva, mu{karci strijeljani,
`ene, djeca i starci deportirani, sela sravnjena ili predata novim okupatorima
koji nisu Kozaci.
Lenjin je dr`ao Kozake u
istoj ravni kao {to su bili Vandeji u vrijeme Francuske revolucije i namjeravao
je na njima primijeniti tretman koji je Gracchus Babeuf, "izumitelj" modernog
komunizma, ve} 1975. kvalificirao kao populicide (narodoubistvo).15
Nakon ulaska u svaki grad bolj{evici su ~inili
masakre nad svim grupama koje se nisu blagonaklono odnosile prema njihovom
re`imu, provodili su pretjeranu brutalnost s ciljem ulivanja straha u
narodu. U istom izvoru se na slijede}i na~in opisuju brutalnosti koje
su bolj{evici proveli na Krimu:
Identi~na nasilja desila
su se u ve}ini krimskih gradova koje su okupirali bolj{evici: Sebastopol,
Jalta, Alu{ta, Simferopol. Isti u`asi, od aprila do maja 1918. g., dogodili
su se u velikim koza~kim varo{ima koje su se bile pobunile. Vrlo precizni
dosjei Denikinove komisije opisuju "le{eve svezanih ruku, slomljenih kostiju,
razbijenih glava i vilica, odrezanih genitalnih organa".16
I S. P. Melgunov je, tako|er,
u svom djelu La Terreur rouge en Russie, 1918-1924 (Crveni teror u
Rusiji, 1918.-1924.) pisao da je u ishodu "akcije suzbijanja svjedo~enja
pre`ivjelih" grad Sevastopolj pretvoren u "grad povje{anih":
Ulica Nahimovski bila je na~i~kana povje{anim
tijelima oficira, vojnika i civila uhap{enih na ulici. Grad je bio mrtav,
narod se skrivao po podrumima i u hambarima. Svi stubovi ograda, svi zidovi
ku}a, telegrafski stubovi, izlozi trgovina bili su prekriveni plakatima
sa natpisom 'smrt izdajicama'. Radi upozorenja drugima,
ljude su vje{ali po ulicama.
Vojni lider krvave
Bolj{evi~ke revolucije bio je Leon Trocky. Trocky, koji je nakon
Lenjina bio na poziciji drugog ~ovjeka, sa Crvenom armijom, na ~ijem
~elu se nalazio, vodio je gra|anski rat koji je cijelu Rusiju oblio
krvlju. Gore: jedan prizor od hiljada nevinih pobijenih u gra|anskom
ratu.Propagandni plakat koji predstavlja Trockog kao ratnog junaka.Ruski
vojnici, koji su, pod utjecajem Trockog, u Petrogradu podr`ali ustanak
protiv cara, 1917. |
Sve one koje su namjeravali likvidirati bolj{evici
su `igosali odre|enim kategorijama. Naprimjer, "bur`oazija" ili "menj{evici",
koji su branili pristup socijalizmu razli~itom od bolj{evi~kog, bili su
glavni neprijatelji novoformiranog re`ima. Broj~ano najve}a i ona koja
je ciljala na najvi{e mete bila je kategorija "kulak".
Rije~ kulak je ruski izraz za bogate zemljoposjednike. Tokom Revolucije
i gra|anskog rata, Lenjin je izdao na stotine nare|enja o primjeni bespo{tednog
terora nad kulacima. Ilustracije radi, u jednom telegrafu, koga je poslao
Upravnom komitetu sovjeta Penze, pisao je slijede}e:
Drugovi! Ustanci kulaka u va{ih pet distrikta
moraju biti nemilosrdo ugu{eni! Interesi ~itave Revolucije to zahtijevaju,
jer "posljednja borba" sa kulacima posvuda je otpo~eta.
|Potrebno je formirati jedan
model: objesiti (ka`em objesiti tako da ljudi to vide)
kulake, bogata{e i krvopije ~iji broj ne smije biti manji od 100,
objaviti njihova imena i do~epati se sveg njihovog `ita... U~inite
to tako da na okolnih stotine milja ljudi vide, drhte, znaju i da u sebi
ka`u: Oni ubijaju i nastavit }e ubijati kulake `edne krvi. Po{aljite
mi telegraf da ste primili i izvr{ili ove instrukcije. Va{ Lenjin.17
Lenjinove direktive su, uz veliko zadovoljstvo,
izvr{avane od strane bolj{evi~kih militanata. ^ak su razvili i specijalne
stilove brutalnosti i i`ivljavanja. Poznati ruski pisac, Maxim
Gorki, na slijede}i na~in opisuje odre|ene metode ~iji je i sam
bio o~evidac:
U Tambovu, na visini od jednog
metra iznad zemlje, komunisti su u lijeve ruke i noge zatvorenika zakucavali
velike eksere, koji se koriste na prugama, i svjesno posmatrali patnje
ovih ljudi. Razrezali su stomak jednog zatvorenika, izvadili tanko crijevo,
prikovali ga za jedno drvo i sve to posmatrali. Sa nekih su, pak, skidali
odje}u i, po~ev{i od ramena, gulili im ko`u.18
Bolj{evici su zapo~eli ~istku svih onih koji
nisu htjeli prihvatiti komunizam. U ishodu prethodno navedenih, a i mnogih
drugih Lenjinovih naredbi i prakse, na desetine hiljada ljudi je strijeljano
i to bez ikakvog sudskog postupka. Veliki broj opozicionara re`imu je,
tako|er, otpremljeno u "gulage", koncentracione logore gdje su, pod nepodno{ljivim
uvjetima, bivali nasmrt upo{ljavani. Ve}ina njih se nije uspjelo spasiti
iz ovih kampova. Na kraju, pobijeno je na stotine hiljada radnika i seljaka,
koji su se, u periodu izme|u 1918. i 1922. g., pobunili protiv bolj{evi~kog
re`ima.
U svojoj knjizi The Unknown Lenin (Nepoznati
Lenjin), koju je napisao pozivaju}i se na tajnu sovjetsku arhivu,
histori~ar Richard Pipes iznosi nebrojeno mnogo primjera
naredbi za izvr{enje zlo~ina, pokolja i mu~enja, koje je Lenjin izdao
bolj{evicima, te na kraju daje slijede}i komentar:
Nakon navedenih
dokaza postaje nemogu}e negirati da je Lenjin, ne idealist, nego masovni
ubica koji vjeruje da najbolji put za rje{avanje bilo stvarnih
ili imaginarnih problema le`i u ubijanju ljudi koji ih prouzrokuju.
On je prvi donio/zapo~eo praksu politi~kog i socijalnog istrebljenja,
uni{tenja na desetine miliona `ivota u XX stolje}u.19
Pavlovovi psi i Lenjinovi planovi
"evolucije ^ovjeka"
Potrebno je veoma dobro shvatiti razloge brutalne
komunisti~ke prakse koju smo vidjeli kroz primjer Lenjina i kroz jo{ stravi~nije
primjere koje }emo navesti na narednim stranicama. [ta je to bilo presudno
da komunisti~ki lideri poput Lenjina, zatim Staljina, Maoa i Pola Pota,
kojima }emo se kasnije pozabaviti, postanu izbezumljene ubice?
Odgovor na ovo pitanje le`i u njihovoj privr`enosti
materijalisti~koj filozofiji i stajali{te ove filozofije o pitanju ~ovjeka.
Kao {to smo naglasili i na po~etku: komunizam je adaptacija materijalisti~ke
filozofije na dru{tvenom nivou, koji je u potpunom skadu sa Darwinovom
teorijom evolucije, koja, opet, predstavlja prirodnu adaptaciju ove filozofije
u okvirima prirode. Odre|ene temeljne postavke ovih izopa~enih u~enja
mogu se rezimirati u slijede}em:
1. ~ovjek je materijalno bi}e
koje ne posjeduje du{u;
2. ~ovjek je napredna vrsta
`ivotinje. Jedina razlika od ostalih `ivotinja je u tome {to su uvjeti
u kojima se nalazi ~ovjek malo vi{e "pripitomili". U su{tini, ne postoji
razlika izme|u ~ovjeka i `ivotinje;
3. "sukob" je jedini nepromjenjljivi
zakon i u prirodi i u ljudskoj zajednici. Sukob nastaje uslijed me|usobnog
podudaranja interesa. To {to u ishodu sukoba jedna strana izlazi kao gubitnik,
osje}a bol i umire krajnje je prirodno, ~ak i potrebno;
4. prema tome, realiziranjem
jednog razvoja, na primjer "komunisti~ke revolucije", prema komunistima,
neizbje`no je, ~ak i potrebno da ljudi umiru u velikom broju, da pate
i da prolaze kroz mu~enja.
I. P. Pavlov, poznat
po ispitivanju uvjetovanog refleksa kod `ivotinja.
|
Da bi ozvani~ili gore navedene stavke, komunizam
- i sve ideologije koje prihvataju materijalizam - koristi se metodom
uni{tavanja vjere u Boga, koja je prisutna u dru{tvu. Cilj materijalizma,
zapravo, i jeste da iz dru{tva udalji vjeru u Boga, eti~ke i vjerske vrijednosti
i na taj na~in oformi mase koje definira kao "zajednice bezdu{nih `ivotinja".
Misle da }e tako s lahko}om vladati aktualnim masama, da }e osigurati
svoju vlast, da }e pripremiti zakonsku osnovu za sve svoje nemoralnosti
i tiraniju.
Najve}i poduhvati komunisti~ke ideologije koja
tako gleda na ~ovjeka su: {to je mogu}e vi{e izvr{iti "animalizaciju"
ljudi, okovati ih u lance kao divlje zvijeri, "vaspitati" ih metodama
bola i straha i, po potrebi, svirepo ubijati.
Obratimo li pa`nju na Lenjina, sasvim jasno
}emo uo~iti prisustvo aktualne materijalisti~ko - darvinisti~ke filozofije
koja ~ovjeka definira samo kao jednu vrstu `ivotinje. [tavi{e, Lenjin
je obavio i specijalni razgovor sa ruskim nau~nikom, I. P. Pavlovim,
koji se proslavio ispitivanjem uvjetovanog refleksa kod `ivotinja i poku{ao
inicirati primjenu Pavlovovih metoda na ruskoj populaciji. U svojoj knjizi
A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution (Tragedija
jednog naroda: historija ruske Revolucije), histori~ar Orlando
Figes na slijede}i na~in isti~e Lenjinov cilj dresiranja ruskog
naroda i darvinisti~ke korijene toga:
Prema odre|enim predanjima, oktobra 1921. Lenjin
je na~inio tajnu posjetu laboratoriji velikog fiziologa I. P. Pavlova
da bi saznao mogu li, u kontroli pona{anja ljudi, biti od pomo}i njegova
otkri}a vezana za uvjetovani refleks. "@elim da ruske mase razmi{ljaju
na komunisti~koj liniji i da se pona{aju u skladu s tim," objasnio je
Lenjin... Pavlov je ostao zaprepa{ten. Ono {to je on pravio nad
psima, Lenjin je tra`io da to primijeni na ljudima! "Ho}ete re}i
da ruski narod `elite dovesti pod jedan standard? Ho}ete da se svi pona{aju
na isti na~in?" upitao je Pavlov… "Upravo to," odgovorio je Lenjin. "Ljudi
bi trebali biti ~estiti. Moraju se dovesti u oblik kakav mi ho}emo"...
POU^AVANJE
UVJETOVANOM REFLEKSU
Lenjin i Trocky vjerovali su da }e ljude, kao `ivotinje, mo}i preodgajati
uz pomo} uvjetovanog refleksa. Organiziranje Komunisti~ke partije
u Sovjetskom Savetu se usmjeravalo prema ovoj logici. Na slici:
Trocky na Crvenom trgu u trenutku propagandnog obra}anja masama
koje ga slu{aju, 1918.
|
Mijenjanje ljudske prirode bio je kona~ani
cilj komunizma. Bio je to cilj kome su te`ili i ostali totalitarni
re`imi. Kao {to je 1920. godine rekao jedan od predvodnika eugeneti~kog
pokreta u nacisti~koj Njema~koj: "Skoro da smo bili svjedoci jedne promjene
u pojmu ljudskog roda... Zahvaljuju}i stra{noj ratnoj eugenetici, primoravani
smo biti razli~ite jedinke u odnosu na pre|a{nje"...
Posredstvom prosvije}enih masa, ideja o stvaranju
nove ljudske vrste uvijek je bila spasila~ka misija ruskih intelektualaca
XIX stolje}a - od kojih i potje~u bolj{evici. Marksisti~ka filozofija
tako|er na isti na~in u~i da je ljudska priroda produkt povijesnog razvoja
i da ju je zbog toga mogu}e pobijediti. Darwinov i Huxleyov nau~ni
materijalizam, koji je, u Lenjinovoj mladosti, me|u ruskim intelektualcima
imao gotovo svetost religije, branio je ideju da se ~ovjek odre|uje prema
svijetu u kome `ivi. Iz tog razloga, bolj{evici su vjerovali
da }e njihova revolucija, uz pomo} nauke, stvoriti novu vrstu ~ovjeka...
Unato~ tome {to je uvijek
kritizirao Revoluciju i {to mu je prije}eno protjerivanjem, bolj{evici
su se uvijek blagonaklono odnosili prema Pavlovu. U Moskvi su mu, nakon
dvije godine, dodijelili veliki apartman. Za Pavlovljeva istra`ivanja
Lenjin je govorio da "za Revoluciju imaju veliki zna~aj". Buharin je to
nazivao "~eli~nim arsenalom" materijalizma.20
Najve}i Lenjinov pomo}nik i zna~ajni teoreti~ar
komunisti~ke ideologije, Trocky, tako|er je dijelio Lenjinovo mi{ljenje
darvinisti~kog porijekla o "izmjeni ljudske prirode". Trocky je pisao
slijede}e:
[ta je ~ovjek?
Jo{ je nesposobno i neformirano bi}e. Kao `ivotinja
~ovjek nije evoluirao sistemati~no, ve} na spontan na~in. A razvilo
se i mnogo opre~nosti. Pitanje kako kontrolirati i odgajati, kako se razvio
i upotpunio duhovni i fizi~ki sistem ~ovjeka je veliki problem koji je
mogu}e obraditi samo na temeljima socijalizma. Mo`emo izgraditi prugu
u pustinji, podi}i Ajfelovu kulu, direktno razgovarati sa New Yorkom,
ali ne mo`emo usavr{iti ~ovjeka, je li tako? Ne, ~ovjeka mo`emo usavr{iti.
Proizvesti novu i izmijenjenu verziju ~ovjeka - to je slijede}i zadatak
komunizma... ^ovjek bi sam sebe trebao posmatrati kao neobra|eni
materijal, ili polovi~no proizvedenu materiju. I trebao bi re}i
ovako: "Dragi homo sapiens, radit }u za tebe".21
Zbog toga {to su ~ovjeka
do`ivljavali kao `ivotinjsku vrstu i smatrali ga gomilom materije, Lenjin,
Trocky i ostali bolj{evici ljudskom `ivotu nisu pridavali nikakav zna~aj.
Za uspjeh revolucije jednostavno se mogu `rtvovati milioni ljudi, smatraju
oni. Prema histori~aru Richardu Pipesu, autoru knjige
The unknown Lenin, "Lenjin za ~ovje~anstvo uop}e nije gajio nikakve
emocije izuzev nipoda{tavanja, Pisma potvr|uju tvrdnju Gorkog
da za Lenjina ljudi 'gotovo nemaju nikakav zna~aj' i da se on
prema radni~koj klasi odnosi kao {to se metalski radnik odnosi prema rudi
`eljeza."22
Lenjinova svjesna politika
izgladivanja naroda
Kao rezultat svoje
privr`enosti darvinizmu, Lenjin je narod do`ivljavao kao krdo stoke.
Prema tome, nije se ustezao da se na najsvirepiji na~in odnosi prema
ljudima nad kojima vlada. |
Gotovo zajedni~ka karakteristika komunisti~kih
re`ima XX stolje}a je primoranost njihovih naroda na veliku glad. U vrijeme
Lenjina vladala je glad koja je na podru~ju cijele Rusije prouzrokovala
smrt pet miliona ljudi. U ve}oj mjeri se ova katastrofa ponovila i u vrijeme
Staljina, u periodu 1932.-1933. g., i samo u Krajini je tada zbog gladi
umrlo preko {est miliona ljudi. Kao {to }emo se u to uvjeriti na narednim
stranicama, i u Maovoj crvenoj Kini i Pol Potovoj Kambod`i je tako|er,
zbog gladi `ivot izgubilo nekoliko miliona ljudi.
Treba pomno razmisliti o tome {ta zna~i glad
i oskudica. Za nas, danas okru`ene supermarketima, pekarama, slasti~arnicama
i restoranima, rije~ glad je strani pojam. Prema tome, kada ~ujemo rije~
glad, mnogi od nas to shvatamo kao "privremeno ostati gladan". Me|utim,
glad koja je do`ivljavana kroz primjere Rusije, Kine i Kambod`e je stanje
dugotrajne gladi koje je trajalo mjesecima i godinama. Iz ruku seljaka
koji su se hranili samo svojim proizvodima (`itom i ri`om) silom je oduzeta
sva ljetina. Nakon toga su ostali bez bilo kakve hrane. Ljudi su prvo
brali vo}e i povr}e i klali stoku ~ije je meso bilo jestivo. To se odmah
potro{ilo. Potom su krenuli sa varenjem li{}a, trave i kore drveta. Nakon
nekoliko sedmica tijela po~inju slabiti, mr{ati. Ljudi su stalno gladni.
Neki su po~eli hvatati i jesti pse i ma~ke. To se produ`ilo i na ostala
`iva bi}a, sve do buba i insekata. Na kraju, iznemogli i iscrpljeni, ljudi
su po~eli umirati jedni za drugima. Nije ostao niko sna`an da bi mogao
pokopati umrle. I javlja se kona~no, naju`asnija dimenzija gladi: kanibalizam.
Prvobitno su po~eli jesti mrtve, a potom i napadati jedni na druge, me|usobno
otimati, klati i jesti djecu. Izgubili su ljudsko obilje`je i animalizirali
se.
A to i jeste cilj komunisti~kog re`ima!
Navedeno - ma koliko izgledalo nevjerovatno
- prvi put u XX stolje}u se desilo u bolj{evi~koj Rusiji na ~elu sa Lenjinom.
LJUDO@DERI UHVA]ENI
DOK SU JELI KIDNAPIRANU DJECU
U vrijeme gladi, koju je Lenjin smatrao veoma "korisnom", pojavili
su se slu~ajevi kanibalizma. Na slici snimljenoj 1921. g. na podru~ju
Volge se vide dvoje ruskih seljaka - ljudo`dera uhva}enih u trenutku
dok su komadali i jeli tijela djece koju su prethodno kidnapirali.
Ova slika u`asa je dokument "modela ~ovjeka" koji su komunisti namjeravali
stvoriti. |
Izvjesno vrijeme nakon dolaska na vlast, 1918.
g., odlukom donesenom od strane Lenjina, po~inje primjena politike ukidanja
privatne svojine. U ishodu ovakve politike izvr{ena je nacionalizacija
selja~ke zemlje i zapljena ljetine. Vr{e}i upade u sela, bolj{evi~ki militanti,
jedinice ^eke i Crvene armije su, silom oru`ja, po~eli oduzimati ljetinu,
jedini izvor prehrane seljaka, koji su ina~e `ivjeli u veoma te{kim uvjetima.
Za svakog zemljoradnika je propisana odre|ena kvota koju je morao dati
bolj{evicima, a da bi upotpunili ovu kvotu, ve}ina njih je morala dati
cijeli urod. Seljaci koji su se nastojali usprotiviti tome bivali su u{utkani
na najsvirepiji na~in. Da im ne bi bila oduzeta sva p{enica, neki seljaci
su je skrivali u tajne hambare. Me|utim, ove i sli~ne pojave bolj{evici
su tretirali kao "izdaju Revolucije" i za njih su primjenjivali do nepojmljivosti
svirepa ka`njavanja. O de{avanjima na podru~ju Omska jedan inspektor je
14. februara 1922. g. napisao slijede}e:
Zloupotrebe odreda za zapljenu
dostigle su nezamisliv stepen. Seljake sistematski zatvaraju u
hangare bez grijanja, bi~uju ih i prijete im pogubljenjem. Oni
koji nisu u potpunosti ispunili kvotu poreza prite`u, tjeraju ih da nagi
tr~e du` glavnog seoskog sokaka, a zatim ih zatvaraju u hangar bez grijanja.
Veliki broj `ena bile su tu~ene sve dok nisu izgubile svijest,
a zatim su ih nage bacili u rupe od snijega...23
Zbog neima{tine
koju je Lenjin svjesno inicirao, unutar sovjetske teritorije, 1921.
i 1922. g., 29 miliona ljudi se borilo sa gla|u. Od toga, njih pet
miliona je zbog gladi izgubilo `ivote.
|
Lenjin bi bjesnio kada bi vidio da seljaci
nisu ispunili zadatu kvotu. Na kraju je, 1920., stra{nom kaznom kaznio
seljake iz odre|enih podru~ja koji su se protivili ovoj nasilnoj pljenidbi:
ne samo urod, od ovih seljaka }e, u isto vrijeme, biti oduzeto i sjeme.
Oduzimanje sjemena je zna~ilo da seljaci ne}e imati nove ljetine i da
}e pomrijeti od totalne gladi. Upravo se tako i desilo. Unutar sovjetske
teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudi se borilo sa gla|u! Od
toga, njih pet miliona je zbog gladi izgubilo `ivote!
Kada ja za glad u Rusiji saznala svjetska javnost,
u zemljama Zapada su organizirane kampanje za pomo} u obuzdavanju ove
katastrofe i, iako neznatno, uspjeli su je ubla`iti. Ali, dosta su zakasnili,
po{to su, da bi prikrili katastrofu agrarne politike, bolj{evici zabranili
objavljivanje vijesti koje govore o gladi. Istrajno su nijekali postojanje
takve pojave. U svojoj knjizi A Coincise History Of The Russian Revolution
(Kratka historija ruske Revolucije) Richard Pipes pi{e slijede}e:
U prolje}e 1921. g. seljaci
su zbog gladi jeli travu, koru drve}a i glodare. Bilo je i slu~ajeva kanibalizma.
Za vrlo kratko vrijeme milioni bijednih ljudi su pohitali prema najbli`im
`eljezni~kim stanicama u nadi da }e oti}i negdje gdje }e uspjeti na}i
hranu. Prebacivanje ovih ljudi nije prihva}eno po{to je Moskva
do jula 1921. nijekala postojanje katastrofe. ^ekali su voz koji
nikada ne}e do}i ili smrt koja je za njih bila neizbje`na. Oni {to su
posje}ivali gradove odlazili su prije nego {to su vidjeli bilo kakve tragove
`ivota; ljudi su oti{li odatle ili su le`ali kod ku}a oslabjeli toliko
da nisu bili u stanju da se kre}u. Le`evi su zaga|ivali ulice grada.24
Koji je bio cilj ove politike gladi? Nedvojbeno
da je Lenjin i{ao za tim da, oduzimanjem ljetine od seljaka, sa ekonomskog
stajali{ta oja~a bolj{evi~ki re`im i da, ukidanjem privatne svojine, realizira
komunisti~ki san. Postoji, me|utim jo{ jedan razlog zbog koga su mase
svjesno gurnute u glad. Lenjin je znao da }e glad na~initi odre|ena o{te}enja
u ljudskoj psihi; na taj na~in je planirao kod naroda uni{titi vjeru u
Boga i zapo~eti akciju protiv Crkve. Ove Lenjinove bezdu{ne nakane su
na slijede}i na~in opisane u knjizi Crna knjiga komunizma:
Mladi advokat Vladimir Uljanov
Lenjin boravio je po~etkom 1890. g. u Samari, glavnom gradu jedne od najpogo|enijih
pokrajina gla|u 1891. On je bio jedini predstavnik lokalne inteligencije
koji ne samo da nije prisustvovao socijalnoj pomo}i gladnim, nego se kategori~no
izja{njavao protiv takve pomo}i. Kao {to je podsjetio jedan od njegovih
prijatelja, "Vladimir Ilji~ Uljanov imao je hrabrosti otvoreno
izjaviti kako je glad imala mnoge pozitivne posljedice kao, na
primjer, pojavljivanje industrijskog proleterijata, tog grobara bur`oaskog
poretka. (...) Uni{tvaju}i zaostalu selja~ku ekonomiju, "glad nas" - obja{njavao
je on - "objektivno pribli`ava na{em krajnjem cilju, socijalizmu,
kasnijoj etapi kapitalizma. Glad tako|er uni{tava vjeru ne samo u cara,
nego ~ak i u Boga."25
DOK SU
SELJACI UMIRALI OD GLADI
 |
...CRVENA
ARMIJA JE PLJA^KALA
LJETINU
 |
Glad s
po~etka 20-ih godina XX stolje}a je nastala nakon {to su bolj{evici
nasilno vr{ili zapljenu ljetine od seljaka. Milioni ljudi, me|u
kojima i stotine hiljada djece, umrlo je od gladi. A Lenjin je svojim
istomi{ljenicima pri~ao da je glad veoma korisna i govorio da se
"jedino na taj na~in kod naroda mo`e uni{titi vjera u Boga".
|
Gr~e}i se od bola,
umirala su djeca od kojih je ostala samo kost i ko`a. Bolj{evici
su, me|utim, nastavili sa zapljenom ljetine od seljaka. Vre}e koje
su u velikom strahu seljaci skrivali pod zemljom su pronala`ene
i, izvla~ene od strane komunisti~kih militanata, a seljaci koji
su to skrivali bivali su mu~eni i ubijani.
Lijevo: vre}e p{enice koje su 1918. g. na podru~ju Kurgan zaplijenjene
od naroda i odve`ene za prehranu Crvene armije.
|
Trideset godina kasnije,
mladi advokat, koji je postao {ef bolj{evi~ke vlade, ponovo se pozvao
na svoju ideju: glad je mogla i trebala poslu`iti kao 'smrtni
udarac neprijatelju u glavu'. A neprijatelj je bila Pravoslavna crkva.26
U jednom pismu upu}enom ~lanovima Politbiroa
19. marta 1922. g., Lenjin je na slijede}i na~in obja{njavao kako }e se
putem gladi slomiti privr`enost naroda religiji, da }e mase postati inertne
i na taj na~in }e se lak{e realizirati planirani atak na crkvene institucije:
Fotografija snimljena
neposredno prije Lenjinove smrti. |
Uistinu, aktualni moment
je krajnje povoljan za nas, a ne za njih. Mi imamo 99% {anse da usmrtimo
neprijatelja udarcem u glavu, da garantiramo pozicije za sebe, i samo
za sebe u decenijama koje dolaze. Sa svim tim gladnim ljudima
koji se hrane ljudskim mesom, sada kada su putevi prekriveni stotinama,
hiljadama le{eva, sada i samo sada mi mo`emo (i zna~i moramo) konfiskovati
imovinu Crkve `estokom i nemilosrdnom snagom. Upravo sada je
trenutak kada }e nas ogromna ve}ina selja~kih masa podr`ati ili, jo{ ta~nije,
ne}e biti u mogu}nosti da podr`i tu {a~icu sve{tenstva Sto-Crnih i male
reakcionarne bur`oazije. (...) Sve indicira kako u nekom drugom trenutku
mi ne bismo uspjeli, jer samo bezna|e od gladi mo`e povu}i blagonaklon,
ili bar neutralan stav masa prema nama.27
Zajedno sa praksom sve ove tirnije, Lenjin
je pokazao prvi veliki primjer komunisti~ke surovosti. Granice brutalnosti,
kojoj je on prvi udario temelje, jo{ vi{e }e uve}ati njegovi idejni nasljednici,
komunisti~ki diktatori kao {to su Staljin ili Mao. [to se ti~e Lenjinovog
okon~anja, bio je veoma zna~ajan. Bolest koja se od 1922. g. zna~ajno
pogor{avala po~ela ga je polahko paralizirati. Veliki dio 1923. g. proveo
je na kolicima bore}i se sa te{kom glavoboljom. Marta iste, 1923. godine
pretrpio je jednu vrstu krize, nakon ~ega je izgubio mo} govora. Oni koji
su Lenjina vidjeli u posljednjim mjesecima njegovog `ivota bili su zaprepa{teni;
njegovo lice bilo je prekriveno izrazom prestravljenosti i djelovao je
poluizbezumljen. Umro je 21. januara 1924. g. nakon izliva krvi u mozak.
Bolj{evici su mumificirali Lenjinovo tijelo,
a, za njih veoma va`an, njegov mozak su stavili pod specijalnu za{titu.
Tijelo pohranjeno u mauzolej na Crvenom trgu koji podsje}a na starogr~ki
hram posje}ivale su mase koje su formirale velike redove. Sa strahom su
ga posmatrali.
Njihov strah }e narednih godina jo{ vi{e rasti.
Zbog toga {to je nakon Lenjina vlast u Sovjetskom Savezu preuzeo Josif
Staljin, koji je ~ak i od Lenjina bio ve}i tiranin i sadist. Za veoma
kratko vrijeme formirao je "imperiju straha", najve}u u savremenoj povijesti.
LENJINOVA SMRT
KAO OPOMENA DRUGIMA
Lenjin je umro poreme}enog uma. Ova fotografija
snimljena izvjesno vrijeme prije njegove smrti pokazuje njegovo
opominjuju}e okon~anje. Ovo je primjer patnje koju je Bog na ovom
svijetu priredio za one koji prednja~e u negiranju Njegovog postojanja.
O ovakvom kraju smo obavije{teni u slijede}em ajetu: "Oni
koji su zlo ~inili zavr{it }e naju`asnijom patnjom, zato {to su
Allahove rije~i poricali i {to su ih ruglu izvrgavali" (Ar-Rum,
10). |
Kako je Staljin postao komunist?
Kao dijete siroma{ne porodice, Staljin je ro|en
1879. g. u malom mjestu u Gruziji. Ime mu je bilo Iosif Visarionovi~ D`uga{vili.
Ime "Staljin", koje na ruskom zna~i "~eli~ni ~ovjek", po~eo je koristiti
nakon 1913. g.
Staljin je odgojen
kao sve{tenik. Ali, odre|ene knjige koje je pro~itao u mladosti
od njega su na~inile ateista, a potom i komunista. Na vrhu liste
ovih knjiga nalazila se Darwinova knjiga Porijeklo vrsta |
Staljinova majka bila je pobo`na `ena. @eljela
je da njezin sin, koga je odhranila uz mnogo pote{ko}a, bude sve{tenik.
Iz tog razloga ga je upisala u crkvenu {kolu u Gori. Nakon okon~anja petogodi{njeg
{kolovanja u Gori, Staljin se upisuje na vjerski institut u Tiflisu i,
da bi mogao biti sve{tenik, po~inje raditi u Gregorijanskoj ortodoksnoj
crkvi. Me|utim, odre|ene knjige koje je pro~itao ba{ u tom periodu promijenile
su njegov pogled na Svijet. Staljin, koji je do tada bio pobo`no dijete
pobo`ne majke, apsolutno je izgubio vjeru u Boga i postao ateist.
Knjiga koja je bila presudna u Staljinovom
gubljenju vjere bila je Darwinova knjiga Porijeklo vrsta.
U svojoj knjizi Stalin
and The Shaping of the Soviet Uninon (Staljin i formiranje Sovjetskog
Saveza) histori~ar sa Oxford univerziteta, Alex de Jonge,
nagla{ava da je Darwin odigrao va`nu ulogu u Staljinovoj mladosti. Prema
Jongeu, to {to je za vrijeme vjerskog obrazovanja Staljin izgubio
vjeru u Boga i {to se, umjesto toga, opredijelio za ateizam, desilo se
i{~itavanjem Darwina. [to se ti~e njegovog prihvatanja marksizma,
ono je do{lo nakon toga. Jonge tako|er saop}ava da je to ~injenica koju
je i sam Staljin ~esto isticao prilikom privatnih razgovora.28
U knjizi Hitler and Stalin:
Parallel Lives (Hitler i Staljin: paralelni `ivoti), u kojoj je komparativno
analizirao `ivote Staljina i Hitlera, engleski histori~ar Alan
Bullock tako|er saop}ava da je Staljin u mladosti pro~itao ruske
prijevode djela Darwina, Augustea Comtea i Karla Marksa i da je ostao
pod njihovim utjecajem.29
Zapravo, ne samo Staljinu,
ova zabluda se desila ve}ini mlade i obrazovane generacije u Rusiji. Darwinove,
Huxleyove i Lamarckove ideje, koje su u to vrijeme smatrane nau~nim faktima,
bile su razlog {to su mnogi mladi Rusi postali ateisti. Na to je mislio
histori~ar Orlando Figes kada je u svojoj knjizi A People's Tragedy,
A History Of The Russian Revolution (Tragedija jednog naroda: historija
ruske revolucije) rekao da je "u Lenjinovoj mladosti Darwinov
i Huxleyov nau~ni materijalizam imao gotovo svetost religije me|u ruskim
intelektualcima"30 U istom djelu kroz slijede}i
primjer Figes obja{njava kako je, pod utjecajem evolucionisti~ke propagande,
ateiziran mladi radnik, Semen Kanatchikov, koji }e se potom priklju~iti
bolj{evicima:
Pokazuju}i mu kako se, dr`e}i
je toplom, u kutiji napunjenoj zemljom formiraju gliste i insekti, jedan
mladi radnik mu je rekao da ~ovjeka nije stvorio Bog. Sirova nauka ovog
tipa, koja se nalazila u ljevi~arskim bro{urama tog vremena, imala je
veliki utjecaj na mlade radnike kao {to je bio i Kanatchikov. "To {to
sam se oslobodio starih predrasuda usmjerilo me ka jednom uzlaznom tempu"
- pisao je poslije. "...Vi{e ne idem u crkve i jedem ono {to sam nekada
vjerovao da mi je zabranjeno."31

Nakon {to se pridru`io komunisti~kom kadru, Staljin je nekoliko
puta hap{en od strane carskog re`ima. Lijevo: fotografija snimljena
u vrijeme jednog od ovih hap{enja
|
Me|utim, primjeri poput ovoga iz prethodnog
citata, koji se isti~u kao dokaz tvrdnje da "`iva bi}a nisu stvorena od
strane Boga, ve} da su se slu~ajno formirala" puka su praznovjerja i neutemeljene
besmislice. Gliste i insekti se ne formiraju u zemlji slu~ajno i iz ni~ega,
kako se tada vjerovalo, ve} izlaze iz jaja koja su se ve} prije nalazila
u zemlji. Me|utim, zbog toga {to nauka tada jo{ nije bila doku~ila ~injenicu
da "`ivot nikada ne nastaje iz ne`ive materije", praznovjerja sli~na navedenom
su isticana i {irena velikom brzinom i poluobrazovanu rusku omladinu vodila
u ateizam.
Pribli`avaju}i se
Lenjinu posljednjih dana njegovog `ivota, Staljin je imao cilj napredovanja
unutar Partije. Savladav{i sve protivnike, nakon Lenjinove smrti
Staljin postaje jedini vladar Sovjetskog Saveza. |
Ova ateisti~ka generacija, odrasla u Rusiji
krajem XIX stolje}a, po~etkom XX stolje}a pojavila se na sceni kao vatreni
komunisti.
Jedan od tih vatrenih komunista bio je i Staljin.
Godine 1898 uklju~uje se u jednu tajnu komunisti~ku organizaciju. Od 1901.
po~inje objavljivati tekstove u komunisti~kom ~asopisu Brdzola
(Borba). Od tada do 1917. g. bio je aktivni militant komunisti~kog pokreta
koji se nalazio pod liderstvom Lenjina. Nakon Oktobarske revolucije 1917.
g., izabran je u peto~lano ~lanstvo Politbiroa, najvi{eg tijela Komunisti~ke
partije. Uporedo sa Lenjinovom bole{}u iz 1923. g., Staljin je sve vi{e
u~vr{}ivao svoju poziciju i mo} u Partiji. A nakon Lenjinove smrti dolazi
u poziciju najmo}nijeg ~ovjeka. U periodu od pet godina, od 1924. do 1929.,
metodama kao {to su atentat, smrtna kazna i progon, rije{io se svih opozicionara
unutar Partije. ^ak je i jedan od neimara Oktobarske revolucije, Trocky,
bio `rtva Staljinovog bijesa i protjeran je iz Sovjetskog Saveza.
Nakon {to je ovako u~vrstio svoju vlast, Staljin
je posegao za narodom. Lenjin je rije{io nacionalizirati sve agrarne sfere,
me|utim, nakon velikih {teta i gladi 1920. i '19. g. bio je primoran odustati
od ove nakane. Staljin je pak bio krajnje odlu~an da ovaj posao do kraja
realizira. Po~eo je sa o`ivotvorenjem politike zvane "kolektivizacija".
Cilj ove politike je bio: nacionalizacija sve imovine seljaka, zapljena
njihove ljetine te njenim izvozom formirati izvor za ja~anje sovjetske
industrije i armije.
Svoju kolektivizaciju Staljin }e provesti ubijanjem,
torturama i mu~enjem gla|u i, dok }e {est miliona ljudi mukotrpno umirati
od gladi, on }e izvan Sovjetskog Saveza izvesti na stotine hiljada tona
`ita. Staljinova vlast }e jo{ jednom dokumentirati strahote materijalisti~kodarvinisti~ke
misli koja ljude tretira kao stoku koja se patnjama mora dresirati.
Strahote kolektivizacije
Politiku kolektivizacije Staljin je zapo~eo
1929. g. Prema odredbama ove politike, ukida se sva privatna svojina zemlje,
svaki seljak }e biti du`an odre|enu kvotu dati dr`avi i ne}e mo}i sam
prodavati svoju ljetinu. Odre|ena kvota je opet bila veoma visoka i, da
bi je ispo{tovali, seljaci su morali dati sve {to imaju. Ponavljala se
tiranija koju je 1920. g. zapo~eo Lenjin.
Da bi proveo kolektivizaciju, Staljin je naredio
primjenu najnemilosrdnijih metoda. Ubijani su oni koji su se suprotstavljali;
deportirani su u Sibir (dakle, ubijani su dugoro~no) ili bivali podvrgavani
gladi (dakle, lagahno umiranje). Na podru~ju cijele zemlje zapo~eta je
hajka na "kulake" (bogate zemljoposjednike) koji su se opirali kolektivizaciji
ili komunizmu uop}e. Ova politika se na slijede}i na~in opisuje u knjizi
Crna knjiga komunizma
Kulaci koji su pru`ali
otpor kolektivizaciji strijeljani su, drugi su deportirani sa `enama,
djecom i starcima. Svakako, svi nisu bili direktno istrijebljeni,
ali prisilni rad na koji su ih tjerali, u nenaseljenim zonama Sibira i
Velikog Crnila, davao im je malo izgleda da pre`ive. Vi{e stotina hiljada
tu je ostavilo svoje `ivote, ali ta~an broj `rtava ostaje nepoznat. Velika
ukrajinska glad izme|u 1932. i 1933. g., koja je vezana sa otporom ruralne
populacije prisilnoj kolektivizaciji, prouzrokovala je, u nekoliko mjeseci,
smrt {est miliona osoba.32
Propaganda kolektivizacije
vr{ene me|u seljacima Ukrajine 1929. g. Prilikom ovih propagandi
kolektivizacija se predstavljala kao oru|e poljoprivredne produktivnosti.
Me|utim, u stvarnosti ta praksa je bila po~etak jedne stra{ne neima{tine
i gladi. |
Teror koji se primjenjivao
nad kulacima sadr`avao je najokrutnija mu~enja. Na primjer, u kolhozu
Napolovski, neki Plotkin, "opunomo}enik" Komiteta distrikta, tjerao je
~lanove kolhoza da legnu na uzavrele pe}i, zatim ih je "hladio" zatvaraju}i
ih gole u hangar.33
Poput prethodne, Lenjinove uprave, i Staljinov
re`im je pod imenom "kulak" sebi stvorio imaginarnog neprijatelja i svi
oni koje je trebalo ukloniti bili su `igosani kao "kulaci". U sve distrikte
se {alju zapovijedi, nare|uje se hap{enje i strijeljanje odre|enog broja
kulaka i sve one koje su smatrali nepo`eljnima sa lahko}om su stavljali
u kategoriju "kulak". Ova situacija se na slijede}i na~in isti~e u
knjizi Crna knjiga komunizma
U tim uvjetima nije bilo ~udno {to su u nekim
distriktima izme|u 80 i 90% dekulakiziranih seljaka bili serednjaki, ni
bogati ni siroma{ni. Trebalo je dosti}i, i ako je mogu}e prevazi}i, "indikativni"
broj kulaka koji su nazna~ile lokalne vlasti! Seljaci su hap{eni
i deportirani, neki zato {to su tokom ljeta prodavali `ito na pijaci,
neki zato {to su tokom dva mjeseca 1925. ili 1926. zapo{ljavali jednog
poljoprivrednog radnika, neki zato {to su posjedovali samovare, neki zato
{to su u septembru 1929. ubili jednu svinju "s ciljem da je pojedu kako
bi izbjegli njezino otu|ivanje".
Neki seljaci bili su uhap{eni
pod izgovorom da su se "odali trgovini", a radilo se o obi~nim siroma{nim
seljacima koji su prodavali proizvode vlastite proizvodnje; neki su bili
deportirani pod izgovorom kako su njihovi stri~evi bili carski oficiri;
drugi su bili etiketirani kao kulaci zbog "~estog posje}ivanja
crkve". Ali, naj~e{}e, oni su ih klasirali kao kulake jer su
se otvoreno protivili kolektivizaciji. U brigadama za dekulakizaciju vladala
je takva konfuzija da je ~esto dolazilo do vrhunaca apsurda. Tako je u
jednoj varo{i Ukrajine, da samo navedemo taj primjer, jedan srednjak,
~lan brigade za dekulakizaciju, bio uhap{en kao kulak od predstavnika
jedne druge brigade za dekulakizaciju koja je vladala na drugoj strani
varo{i!34
Me|u osobama etiketiranim
i ubijenim kao "kulaci" prednja~ili su sve{tenici. Tako, "prema nepotpunim
podacima, vi{e od 13.000 sluga kulta bili su "dekulakizirani" u 1930.
g. U mnogo sela i varo{i kolektivizacija je simboli~no po~ela zatvaranjem
crkve i dekulakizacijom popa".35
Kolektivizacija je imala dva velika rezultata:
glad i deportaciju.
Glad - Staljinov proizvod
Rusko dijete koje
je, zbog Staljinove namjerne politike nesta{ice, pre`ivljavalo glad
i ~ije su noge izgledale skoro kao dvije gran~ice. |
Isto kao i Lenjin, Staljin je imao namjeru
koristiti kolektivizaciju kao oru`je protiv naroda. Sa teritorije koju
odredi po li~nom naho|enju mogao je skupiti `ita koliko god je `elio i
na taj na~in je gla|u mogao ubijati ljude u bilo kojem dijelu zemlje.
Upravo je tako i uradio. Ukrajina, koja se opirala komunisti~kom re`imu,
putem kolektivizacije uzeta je na ni{an. Najve}a "glad ljudske proizvodnje"
u historiji zabilje`ena je na ovoj teritoriji: ukupno {est miliona ljudi
je umrlo zbog gladi!
Razvoj doga|aja je veoma zanimljiv. Prvo je,
1931., u skladu sa generalnom politikom kolektivizacije, dr`ava od Ukrajine,
koja godi{nje ubire ukupno 18 miliona tona, zatra`ila isporuku 7.7 miliona
tona `ita. To je za seljake, koji su se i ina~e te{ko odr`avali u `ivotu,
gotovo zna~ilo smrtnu presudu gla|u. U skladu s tim, ukrajinski seljaci
se po~e{e opirati Staljinovim jedinicama. Ova situacija je, me|utim, Staljina
u~inila jo{ vi{e nemilosrdnim. Jula 1932. izdao je smrtnu presudu za cijelu
Ukrajinu: na prethodnu kvotu zatra`io je dodatnih 7.7 miliona tona `ita.
Milioni ukrajinske populacije bilo je time osu|eno na smrt gla|u. Rezultati
ovakve politike se na slijede}i na~in opisuju u knjizi The Russian
Century: A Photographic History of Russia's 100 Years (Ruska era:
historija 100 posljednjih godina) autora Briana Moynahana:
Ljudi su umirali
od gladi, ali su skladi{ta Komunisti~ke partije bila krcata. Lijevo:
crkva koja je '30-ih godina, u vrijeme realizacije kolektivizacije,
kori{tena kao skladi{te p{enice
|
Zvani~ne komunisti~ke snage su oru`jem opkolile
Ukrajinu. "Pretresali su ku}e, spremi{ta i kolibe", pri~ao je jedan od
`rtava. "Potom su izi{li vani i pretresali hambare i koko{arnike." Na
njivama su postavljene osmatra~nice. Naoru`ani stra`ari su odatle posmatrali
one koji kljune `ito; uhva}eni bi osu|ivani na najmanje 10 godina zatvora,
a neki su na licu mjesta ubijani. Na jednom sudu u Harkovu je u toku jednog
mjeseca izre~eno 150 smrtnih kazni; jedna `ena je osu|ena na 10
godina zatvora zato {to je, nakon {to joj je mu` umro od gladi, iz svoje
njive otkinula 10 klasova kukuruza.
Preostale koko{i i svinje su tako|er pojedene
po~etkom zime 1932. g., potom i ma~ke i psi. "Njih je te{ko uhvatiti.
@ivotinje su se ve} pla{ile ljudi i {irom su otvorile o~i. Ljudi su ih
varili", pisao je Vasily Grossman. Do pred kraj 1932. Moskvi su uspjeli
isporu~iti svega 4.7 miliona tona `ita. Progla{ena je nova kampanja prisilnog
skupljanja. Meteorolozi su pohap{eni zbog {to su dali pogre{ne vremenske
prognoze koje su prouzrokovale o{te}enje `itarica. Veterinari su strijeljani
pod izgovorom da su na gazdinstvima sabotirali `ivotinje. Stru~njaci iz
agronomije su optu`eni i etiketirani kao "kulaci" i deportirani u Sibir.
Kada su se 1933. otopili snjegovi, po~ela je masovna glad. Ljudi su jeli
mi{eve, mrave i gliste. Od masla~ka i koprive su pravili ~orbe. The
New York Evening Journal je posjetio jedno selo dvadeset milja udaljeno
od Kijeva. "U jednoj kolibi su varili ne{to poput sme}a. U loncu je bilo
ne{to nalik na kosti, ko`u i ~izme. Ljudi su napu{tali svoja sela. Kle~ali
su na koljenima pored pruge i kroz prozore prosili komad kruha. No}u su
po Kijevu hodala kola skupljaju}i tijela umrlih. Djeca su imala mr{ava
i izdu`ena lica nalik mrtvoj ptici."
^inovnici su i dalje tra`ili ljetinu;
ubijane su majke kod kojih su u kazanima nalazili krompir. Zbog
toga {to nisu otkrivali izvor hrane, strijeljane su osobe koje svojim
debelim tijelima nisu pokazivale tragove gladi. "Provodimo historijsku
neminovnost! Izvr{avamo na{u revolucionarnu zada}u! Pribavljamo `ito za
na{u socijalisti~ku zemlju", govorili su. "Vidio sam `ene, djecu nabubrenih
stomaka, o~iju poplavljelih kao da su mrtve. I le{eve... u kolibama seljaka,
na otopljenom snijegu Stare Volge, vidio sam le{eve ispod mosta u Harlovu",
pisao je Lev Kopolev, jedan od slu`benika...
Putem diplomatskih izvje{taja
i stranih kompetentnih lica, vijest o gladi je stigla na Zapad. Pod okriljem
Be~ke nadbiskupije formiran je me|unarodni komitet. Me|utim, nisu mogli
ni{ta uraditi po{to je sovjetska vlada negirala postojanje bilo kakve
gladi.36
 |
 |
Prilikom
gladi koju je inicirao Staljin, u Ukrajini je umrlo {est miliona
osoba. Gore: gla|u iscrpljena majka sa djetetom. Dolje: tijela maloljetne
djece koja su pomrla od gladi. |
Prizori ovih strahota su utjecali na ruskog
pisca Mihaila [olohova, koji je, u pismu upu}enom Staljinu, tra`io zaustavljanje
ove tiranije. Sve to je, me|utim, Staljin radio svjesno:
Aprila 1933. pisac Mihail
[olohov, u prolazu kroz varo{ Kuban, napisao je dva pisma Staljinu
izla`u}i mu detaljno na~in na koji su lokalne vlasti otimale torturom
sve rezerve ~lanovima kolhoza, koji su zatim gladovali. On je
tra`io od prvog sekretara da po{alje pomo} u hrani. U svom odgovoru piscu,
Staljin je bez okoli{anja otkrio svoju poziciju: seljaci su bili upravo
ka`njeni jer su "{trajkali i pravili sabota`e", zato {to su "vodili rovovske
ratove protiv sovjetske vlasti, rat na `ivot ili smrt". Dok su 1933. g.
milioni seljaka umirali od gladi, sovjetska vlada nastavila je izvoziti
u inozemstvo 18 miliona kvintala `ita za "potrebe industrijalizacije".37
I
STALJINOVA STVARNOST
 |
STALJINOVA
LA@...
 |
Jedna
zna~ajna odlika komunizma je u tome {to on predstavlja sistem koji
se zasniva na la`ima koje su proizvedene i {irene od strane zvani~nih
institucija. Prilikom neima{tine, koju je prouzrokovala Staljinova
politika, u Sovjetskom Savezu je od gladi umrlo {est miliona ljudi,
a stotine hiljada djece je bilo na meti ove katastrofe. Ova fotografija
dokumentira "`ivotni standard" koji je, u vrijeme Staljina, smatran
pogodnim za djecu Sovjetskog Saveza. Me|utim, na propagandnim plakatima
Staljin je predstavljen kao blagi rukovodilac kome dobro odnjegovana
i sretna djeca poklanjaju cvije}e. |
Razlog smrti {est miliona mu{karaca, `ena,
staraca, djece i beba bila je neima{tina, neima{tina stvorena zato {to
su tako iziskivali prohtjevi Komunisti~ke partije, ne zbog toga {to u
Sovjetskom Savezu nije uspijevalo dovoljno `ita. Dakle, apsolutna "bijeda
stvorena ljudskom rukom", masovni pokolj! Staljin je `elio da za bijedu
naroda ne sazna Zapad po{to je mislio da bi humanitarna pomo} ubla`ila
kaznu koju je odredio za Ukrajinu. U periodi~nom glasilu Soviet Studies,
histori~ar Dana Dalrymple je o aktualnom pitanju dala
slijede}i komentar:
Zvani~ni Sovjetski Savez
nikada nije priznao postojanje gladi. Ameri~ka i engleska istra`ivanja
na Sovjetskom Savezu povremeno su spominjala neku glad u Ukrajini, generalno
ni{ta nisu govorili, izuzev jednog-dva detalja. Me|utim, vlada zna i raspola`e
veoma dobrom arhivom vezanom za prethodne gladi u Sovjetskom Savezu. U
~emu je razlika? Odgovor: za razliku od prethodnih, neima{tina i glad
iz 1932.-1934. izgleda kao katastrofa izazvana ljudskom rukom.38
Sa najmanje ~etiri miliona `rtava, ukrajinski
seljaci su dali najve}i danak kolektivizaciji. Zbog istog razloga, u Kazakistanu
je umrlo milion ljudi. Milion `rtava dao je tako|er i sjeverni Kafkaz
i Crna Zemlja. Jednom naredbom, Staljin je u smrt poslao {est miliona
ljudi!
Depotracije i radni kampovi
Dok je gla|u ubijao Ukrajince, koji su se opirali
komunizmu, pokolje nad mnogim drugim narodima Staljin je obavio ka`njavaju}i
ih deportiranjem. Ova praksa, realizirana pod nazivom "deportacija", ko{tala
je `ivota nekoliko miliona ljudi. Mnoge nacionalne manjine Sovjetskog
Saveza, od kojih naro~ito treba izdvojiti Turke sa Krima, u jednoj su
no}i silom oru`ja istjerani iz domova i upu}eni na hiljadama kilometara
udaljena polja smrti. Samo broj onih koji su umrli u putu mjeri se stotinama
hiljada. Dolje navedene zabilje{ke, koje je o ovim deportacijama vodio
jedan slu`benik Komunisti~ke partije, ilustrativno pokazuju da deportacija
na jeziku Sovjeta ima zna~enje "masovnog ubistva":
Dvadeset devetog i 30. aprila
1933. dva konvoja deklasiranih elemenata bila su nam poslata vozom iz
Moskve i Lenjingrada. Kada su stigli u Tomsk, ovi elementi bili su smje{teni
na rije~ne la|e i bili su iskrcani, jedni 18., drugi 26. maja, na ostrvo
Nazino, smje{teno na u{}u Oba i Nazine. Prvi konvoj ~inilo je 5.070 osoba;
drugi 1.044, zna~i ukupno 6.114 osoba. Uvjeti transporta bili
su u`asni: nedovoljna i grozna hrana; nedostatak zraka i mjesta; najslabiji
su snosili posljedice. (...) Rezultat: svakodnevno je umiralo od 350 do
400 osoba. Me|utim, ovi `ivotni uvjeti pokazali su se kao pravi
luksuz u odnosu na ono {to je ~ekalo deportirane na ostrvu Nazino (trebali
su biti preba~eni, u grupama, do njihove krajnje destinacije, prema sektorima
kolonizacije smje{tenim na gornjem toku rijeke Nazina). Ostrvo Nazino
je potpuno pusto mjesto, bez ijedne ku}e. (...) Bez alata, bez sjetve,
bez hrane... Novi `ivot je po~eo. Sutradan, po dolasku prvog konvoja,
19. maja, po~eo je padati snijeg, digao se vjetar. Izgladnjeli,
mr{avi, bez krova, bez alata (...), deportirani su se na{li u bezizlaznoj
situaciji. Mogli su samo zapaliti vatru i tako poku{ati izbje}i
hladno}u. Ljudi su po~eli umirati. (...) Prvog dana pokopali
smo 295 le{eva. (...) Tek ~etvrtog ili petog dana nakon dolaska deportiranih
na ostrvo, vlasti posla{e brodom malo bra{na, nekoliko stotina grama po
osobi. Nakon {to su dobili mr{avu porciju, ljudi su tr~ali prema obali
i poku{ali rastopiti, u svojoj kapi, pantalonama ili jakni, malo tog bra{na
sa vodom. Ali, ve}ina deportiranih pro`dirala je bra{no bez i~ega
i zatim umirala gu{e}i se. Tokom cijelog njihovog boravka na
ostrvu, deportirani su sveukupno primili ne{to bra{na. Oni najsnala`ljiviji
poku{avali su ispe}i galete, ali nije bilo posu|a. (...) Uskoro su se
pojavili slu~ajevi kanibalizma. (...)39
U svojoj knjizi The Harvest of Sorrow
(@etva tuge), Robert Conquest ovako opisuje deportacije
iz Staljinovog vremena:
Dvadeset posto su ~inila djece do 15 godina,
a uglavnom su u toku deportacije umirala mala djeca. Naro~ito
se to doga|alo '40-ih godina u masovnim deportacijama nacionalnih manjina.
Prirodno je da je me|u deportiranima bilo i onih u razli~itim fizi~kim
stanjima; trudnice na primjer. Kada je umrla beba majke, koja se porodila
u vozu prilikom deportacije, vojnici su ga izbacili vani dok je voz bio
u hodu. Deportirani veoma rijetko stignu do svoje krajnje destinacije.
Uglavnom su ostajali u oblasnim varo{ima...

STALJINOVI LOGORI SMRTI
Prizor
iz jednog zatvora sa teritorije Magadan u Sibiru: milioni
ljudi su ovdje `ivjeli i umirali pod katastrofalnim uvjetima,
Oni koji su prema politici Komunisti~ke partije pokazivali
i najmanji otpor bili su otpremljeni u radne kampove zvane
"Gulag". Zatvorenici su u kampovima radili do iznemoglosti.
Na fotografijama: neki prizori snimljeni u Gulagu
|
Gore: jedan
prizor od nekoliko miliona ljudi, koji su za vrijeme Staljina
ukrcavani u vozove i deportirani Industrijski projekti Sovjetskog
Saveza su se realizirali upo{ljavajem zatvorenika. Desno:
djeca, Uzbeci, me|u radnicima koji su, pod veoma te{kim uvjetima,
upo{ljavani na gradili{tu tunela Fergana.
Materijalisti~ka filozofija u koju je bezrezervno vjerovao,
bila je presudni faktor utjecaja da Staljin postane ovako
nemilosrdan ubica. Njegovu radnu sobu u kojoj je potpisao
odluke za smrt miliona ljudi ukra{avao je hladni portret Karla
Marxa. |
|
U Arhangelu su sve crkve
pozatvarane i kori{tene kao zatvori za deportirane. Seljaci se nisu mogli
kupati i tijela su im bila prekrivena raznim ranama. U varo{i su preklinjali
za pomo}. Me|utim, narod je dobio kategori~nu naredbu da im ne
smiju pomagati. Ni mrtve ~ak nisu smjeli kupiti. Prestra{eni
stanovnici varo{i su se sami zatvarali. Svih 47 crkava u gradu Vologda
je tako|er bilo upotpunosti napunjeno deportiranima.40
Pored deportacija, drugi metod masovnog uni{tenja
bili si radni kampovi. Kao {to smo i prethodno naglasili,
koncentracioni logori, koji se na ruskom nazivaju "Gulag", uglavno su
podizani na teritorijima kao {to je Sibir, gdje vladaju smrtonosni uvjeti.
Milioni ljudi, za koje se mislilo da su protiv sovjetske vlasti, uhap{eni
su i otpremljeni u gulage. Ra~una se da je izme|u 1928. i 1953. g. (Staljinov
period) kroz Gulag ukupno pro{lo preko 30 miliona osoba. Od toga preko
dvije tre}ine, dakle najmanje 20 miliona ljudi je izgubilo `ivote
u ovim kampovima. Zatvorenici, koji su, `ive}i na granici gladi,
radili po 14 do 16 sati dnevno, pod banalnim su izgovorima bivali ubijani
od strane stra`ara. Namjernim ostavljem bez hrane, neki zatvorenici su
umrali od gladi, neki su umirali zbog fizi~ke slabosti nastale uslijedkatastrofalnih
uvjeta `ivota i nedovoljne ishrane. Mnogi zatvorenici, koji su, u pocijepanoj
i krajnje tankoj odje}i, radili na sibirskim hladno}ama, umirali su od
studeni. Poznata je ~injenica da su, zbog smrzavanja, zatvorenicima Gulaga
otpadali prvo prsti na nogama i rukama, da su im se "lomili" i otpadali
nosevi i u{i i da je, zbog toga, umiralo na stotine hiljada zatvorenika.
Sli~ni primjeri u`asa navedeni su i u The Gulag Archipelago,
1918-1956 (Arhipelag Gulag, 1918-1956), knjizi poznatog ruskog pisca Aleksandra
Sol`enjicina.
Crveni teror isto^nog bloka
Staljin je umro 1953.godine. Teror, koji je
Lenjin zapo~eo, a Staljin uz dopune nastavio, ko{tao je `ivota desetine
miliona ljudi, na desetine raznih naroda podvrgao bolu i torturama. Osnovne
crte globalnog bilansa komunisti~kog vandalizma iz vremena Lenjina i Staljina
se na slijede}i na~in iznose u knjizi Crna knjiga komunizma
STRAH KAO
PORUKA ZAJEDNICI:
MASOVNA VJE[ANJA
Smrtne kazne su se u vrijeme Staljina ~esto realizirale nao~igled
javnosti i na taj na~in su se masama oda{iljale poruke straha. Opozicionari
re`ima sa ove slike su sa ovim ciljem povje{ani na trgu od strane
sovjetske tajne slu`be, 1946.
|
Strijeljanje desetina hiljada talaca ili osoba
koje su ba~ene u zatvor bez su|enja i masakr stotina hiljada revoltiranih
radnika i seljaka izme|u 1918. i 1922.;
glad 1922., koja je prouzrokovala smrt pet
miliona ljudi;
likvidacija i deportacija Kozaka sa obale rijeke
Don;
ubistvo desetine hiljada ljudi u koncentracionim
logorima izme|u 1918. i 1930.;
deportacija gotovo 690.000 ljudi tokom "velike
~istke" izme|u 1937. i 1938. g.;
PROSTRIJELJENE LOBANJE
Staljinova tajna policija je veliki dio egzekucija izvr{ila tajno.
Ove lobanje ekshumirane iz jedne masovne grobnice u Chelyabinsku
pripadaju osobama koje su ubijene pucanjem u glavu od strane sovjetske
tajne slu`be NKVD iz Staljinovog perioda. (Na desnoj lobanji se
vidi trag metka.) |
deportacija dva miliona "kulaka" (ili onih
za koje se tvrdilo da su kulaci) izme|u 1930. i 1932.;
uni{tenje {est miliona Ukrajinaca namjernom
i nezbrinutom gla|u u periodu 1932.-1933.;
deportacija stotina hiljada Poljaka, Ukrajinaca,
Balta, Moldavijaca, Basarabijaca u periodu 1939.-1941., zatim 1944.-1945.;
deportacija Nijemaca s Volge 1941.;
deportacija i napu{tanje Tatara sa Krima 1943.;
depotracija i napu{tanje ^e~ena 1944.;
depotracija i napu{tanje
Ingusa 1944. 41
Mada u ograni~enoj mjeri, sovjetski re`im je
nakon Staljinove smrti u{ao u jedan period popustljivosti. Me|utim, "imperija
straha" formirana u vrijeme Staljina opet je nastavila strahom upravljati
masama. Ovaj re`im straha, koji je vladao u Sovjetskom Savezu i uop}e
u svim komunisti~kim dru{tvima, detaljnije }emo analizirati u narednom
poglavlju.
Sovjetski teror se nije ograni~avao samo na
svoj narod. Uporedo sa Drugim svjetskim ratom, Sovjetski Savez se pro{irio
i na Isto~nu Evropu. Okon~anjem rata, zna~ajan broj zemalja Isto~ne Evrope
je ostalo pod utjecajem SSSR-a. Raznim politi~kim zavjerama i manevrima,
u toku nekoliko godina, Moskva je sve ove zemlje uzela pod svoju dominaciju.
Evropske zemlje poput Poljske, Ma|arske, ^ehoslova~ke, Rumunije, Bugarske,
Albanije i Isto~ne Njema~ke su pale u ralje krvavog Staljinovog re`ima.
Crveni vandalizam je i stanovnicima ovih zemalja
tako|er po~eo prire|ivati pakleni `ivot. Re`imski opozicionari su jedan
po jedan hap{eni, mu~eni i ubijani. Za vrlo kratko vrijeme na svim ovim
prostorima zavladao je strah i teror. U jednom bugarskom dokumentarnom
filmu snimljenom nakon pada Sovjetskog Saveza, po~etkom '90-ih godina,
jedna `ena prepri~ava doga|aj koji joj se dogodio ujesen 1944.:
Nakon prvog hap{enja mog
oca, sutradan oko podne do{ao je u ku}u jedan policajac i predao mojoj
majci poziv da do|e u policijsku stanicu broj 10. Nakon toga, moja majka
se obukla, bila je to lijepa `ena, vrlo blage prirode, i oti{la je. Mi
smo je ~ekali i ~ekali, nas troje djece. Ona se vratila oko 1 sahat i
30 minuta, bijela kao snijeg, izgu`vana, odrpana. ^im je u{la, pri{la
je pe}i, skinula poklopac, po~ela se skidati, i sve spalila. Zatim se
okupala, i tada nas je zagrlila. Mi smo zaspali. Sutradan, ona je po~inila
svoj prvi poku{aj samoubistva, nakon toga su bila jo{ tri poku{aja, a
zatim se dva puta trovala. Ona je jo{ `iva, ja se brinem o njoj... mentalni
je bolesnik. [ta su joj uradili, nikada nismo uspjeli saznati.42
Bile su strahote ono {to se ~inilo zarobljenima.
O metodama torture u Rumuniji, koje je primjenjivao re`im Nikolaya ^au{eskua
se u knjizi Crna knjiga komunizma daju slijede}i podaci:
Osim ^ehoslova~ke, i Rumunija
je obogatila originalne poteze historije represije u centralnoj i jugoisto~noj
Evropi: ona je vjerovatno bila prva zemlja koja je na evropski kontinent
uvela metode "reedukacije" "ispiranjem mozga", koju su
koristili azijski komunisti. Nesumnjivo, ona ih je ~ak usavr{ila prije
masovne upotrebe u Aziji. \avolski cilj poduhvata bio je da se
zatvorenici okrenu jedan protiv drugog. Ovaj pronalazak bio je
upotrijebljen u relativno modernom zatvoru Pitesti, sagra|enom 30-ih godina,
110 km od Bukure{ta. On se po~eo upotrebljavati u decembru 1949. i koristio
se oko tri godine. (...) Cilj je bio reedukacija politi~kih zatvorenika,
kombiniraju}i pou~avanje tekstova komunisti~ke doktrine sa fizi~kom i
moralnom torturom.43
U okupirane zemlje
Isto~ne Evrope, Sovjetski Savez je donio komunizam i vandalizam.
Krvlju je bio ugu{en svaki pokret koje se nastojao suprotstaviti
Moskvi. Nakon pokreta za nezavisnost, koji se u ^ehoslova~koj pojavio
u prolje}e 1968., ova zemlja je okupirana od strane Crvene armije.
Na slici se vide sovjetski tenkovi na ulicama Praga u vrijeme okupacije,
august 1968.
|
Ove torture su naro~ito imale za cilj uni{tavanje
religioznih uvjerenja zatvorenika. U ishodu zlo~ina~kih tortura, od zatvorenika
se tra`ilo da negiraju postojanje Boga:
Sekuritatea, rumunska politi~ka policija, tokom
saslu{anja koristila je "klasi~ne" metode torture: mla}enje, udaranje
po tabanima i vje{anje za stopala sa glavom prema dolje. U Pitesti, okrutnost
mu~enja daleko je prevazi{la ove metode: "Sve mogu}e i nemogu}e vrste
patnji su se koristile: razli~iti dijelovi tijela bili su spaljivani cigaretom;
zatvorenici su imali gangrenu zadnjice, meso im je otpadalo kao
kod gubavaca; tjerali su druge da jedu sve vrste izmeta i kad
su povra}ali, ono {to povrate ubacivali su im u grlo."
Ma{ta Turcanua koja tjera na delirij
naro~ito je bila plodna protiv studenata vjernika koji su odbijali da
se odreknu Boga. Neki su bili svakog jutra "kr{teni" na slijede}i
na~in: zagnjurili bi im glavu u klozetsku {olju punu urina i fekalija
- dok su drugi zatvorenici pjevali psalme oko procesa kr{tenja. Da se
mu~enik ne bi udavio, vadili su mu glavu s vremena na vrijeme i pustili
bi ga da nakratko udahne prije no {to mu ponovo zagnjure glavu u magmu.
(...)
Prva faza zvala se "vanjsko
demaskiranje": zatvorenik je morao pokazati dokaz svoje vjernosti priznaju}i
{ta je sakrio tokom istrage o njegovoj aferi, naro~ito veze s prijateljima
na slobodi. Tokom druge faze, "unutra{njeg demaskiranja", on je morao
potkazati one koji su mu pomogli u zatvoru. Tokom tre}e faze, "demaskiranja
javnog morala", tra`ilo se od zatvorenika da izvrije|a sve ono
{to je smatrao svetim - svoje roditelje, suprugu, vjerenicu, Boga, ako
je bio vjernik, prijatelje. Onda dolazi ~etvrta faza: kandidat
za u~lanjenje u OZKU morao je "reeducirati" svog najboljeg prijatelja,
mu~e}i ga vlastitim rukama, i tako i sam postaju}i d`elat.44
Torture poput ovih primjenjivale su se u svim
zemljama Isto~nog bloka. Izbezumljeni zlo~ini komunizma i njegova svirepa
mr`nja prema vjeri stvorili su re`ime sa najstra{nijim torturama u historiji.
Darvinisti~komaterijalisti~ka filozofija, koja na ljudska bi}a gleda kao
na pojedina~ne vrste `ivotinja i po kojoj je potrebna konstantna upotreba
sile, tortura i straha da bi se ove navodne "`ivotinje" dovele u red,
u tamnicama komunisti~kih re`ima pretvorena je u tragi~ne torture.
Upravo su to razlozi zbog kojih ovu knjigu
s pa`njom moraju pro~itati oni koji darvinizam ili teoriju evolucije ne
vide kao opasnost. Zbog toga {to je kona~ni cilj darvinisti~kokomunisti~ke
ideologije slijede}i: me|usobno sukobiti i uni{titi ljude i animalizirati
ih udaljavaju}i ih od svih eti~kih vrijednosti i duhovnih ljepota koje
imaju i tako ljudsku zajednicu pretvoriti u "`ivotinjska krda" koja se
s lahko}om usmjeravaju. Mogu to raditi pod bilo kojom ideologijom, cilj
je isti. Historija tako|er svjedo~i o tome.
Mrak Kube
Drugi komunisti~ki re`im koji se uz pomo} Sovjetskog
Saveza odr`avao na nogama u periodu hladnoga rata je Castrova diktatura
u Kubi. Gerilski pokret, koji se razvio pod liderstvom Fidela
Castra i podr{kom lidera argentinske gerile, Che Guevare,
1959. je u Kubi zauzeo vlast. Vojnom i politi~kom pomo}i koja je dolazila
od Sovjetskog Saveza, Castro je {titio svoj re`im, a ~ak je na nogama
uspio ostati i nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Komunisti~ka revolucija
koju je u Kubi realizirao duo Fidel
Castro-Che Guevara uglavnom se predstavlja u jednoj romanti~noj
atmosferi i prepri~ava se kao storija o juna{tvu. Me|utim, komunizam
je u Kubu donio samo bijedu i u`asne torture. |
Komunisti~ki pokret Kube, a op}enito i cijele
Latinske Amerike, odslikavao se u jednoj romanti~noj atmosferi. Naro~ito
se gerilska borba Che Guevare predstavljala gotovo kao "juna~ka pri~a".
Posteri Chea su se nalazili u rukama mnogih omladinaca, koji su te`ili
komunizmu i koji su pjevu{ili komunisti~ke melodije latinoameri~kog porijekla.
S tim u vezi, komunisti~ka revolucija u Kubi predstavlja "oslobodila~ku
borbu" koja je od tiranije i muka spasila kubanski narod.
Stvarnost, me|utim, uop}e nije takva. Razmaknu
li se zavjese romanti~no stvorenih legendi "Chea" i "Fidela", pojavit
}e se mra~no lice kubanske komunisti~ke diktature. Radni kampovi i zatvori
komunisti~ke Kube se na slijede}i na~in opisuju u Crnoj knjizi komunizma:
Radni uvjeti bili su te{ki po{to su zatvorenici
radili gotovo goli, jer su od odje}e imali samo ga}e. Za kaznu su neposlu{ni
morali kositi travu zubima, a drugi su bili nekoliko sati potopljeni u
septi~ke jame.
Nasilje zatvorskog re`ima pogodilo je i politi~ke
i nepoliti~ke zatvorenike. Ono je po~injalo saslu{anjem koje je vodio
Departemento Tecnico de Investigaciones, DTI istra`ni odjel. DTI
je koristio izoliranost i fobije zatvorenika: jedna `ena koja se bojala
insekata bila je zatvorena u }eliju punu `ohara. DTI je koristio
i nasilne fizi~ke presije: zatvorenici su bili primorani popeti se uz
stepenice u cipelama napunjenim olovom, a zatim su ih gurali da bi zatvorenici
sa stepenica. Na fizi~ku dodaje se i psihi~ka tortura, koja je ~esto bila
medicinski pra}ena; ~uvari su koristili pentotal i druge droge da bi odr`ali
zatvorenika budnim. U bolnici Mazzora prakticirani su elektro{okovi u
represivne svrhe, bez ikakvih restrikcija. ^uvari su koristili pse ~uvare
i pravili se kako }e pristupiti egzekuciji; disciplinske }elije bile su
bez struje i bez vode; zatvorenik koga su `eljeli obezli~iti dr`an
je u samici. (...)
Posjete bli`njih davale su ~uvarima priliku
da poni`avaju zatvorenike. U Cabani su se oni morali pojaviti goli pred
svojom porodicom. Zatvoreni mu`evi morali su prisustvovati intimnom rovljenju
svojih supruga.
U zatvorskom univerzumu u
Kubi polo`aj `ena posebno je bio dramati~an po{to su
one bez odbrane bile izlo`ene sadizmu ~uvara. Vi{e od 1.100 `ena bile
su osu|ene iz politi~kih razloga od 1959. g. Godine 1963. one su zatvorene
u zatvor Guanajay. Nekoliko svjedo~enja govori o kori{tenju seansi batinanja
i raznih poni`avanja. Primjer: prije no {to }e se tu{irati, zatvorenice
su se morale skinuti pred ~uvarima koji su ih bezrazlo`no tukli.45
Nakon revolucije u Kubi je pogubljeno skoro
10 hiljada osoba, a preko 30 hiljada ih je zatvoreno pod uvjetima navedenim
u prethodnom citatu. Komunisti~ki re`im, kao i svugdje i u Kubu je donio
bol, torture i strah. [tavi{e, narod Kube je sve vi{e siroma{io.
Sovjetski pokolji u Afganistanu
Analiziraju}i bilans vandalizma bolj{evisti~ke
marksisti~kolenjinisti~ke ideologije i Sovjetske Rusije, potrebno je imati
u vidu i zemlje okupirane od strane Sovjetskog Saveza. Ovdje treba ista}i
Afganistan kao zemlju koja je najvi{e bila izlo`ena tiraniji.
Godine 1978. u Afganistanu se dogodio dr`avni
pu~ koga su organizirali komunisti~ki generali i odre|eni civilni komunisti.
Pu~isti su izdali proglas da }e zemljom upravljati komunisti~ki re`im.
Protiv vjere su zapo~eli okrutan rat. Ova politika se na slijede}i na~in
izla`e u jednoj knjizi o aktualoj temi:
Malo poslije, komunisti~ka
vlada dekretirala je antivjersku kampanju. Kur'an je spaljivan po javnim
trgovima. Vjerski {efovi (imami) su hap{eni i masakrirani. Tako
su u klanu Mod`adedi, vrlo utjecajne {iitske vjerske grupe, svi ljudi,
zna~i 130 osoba iz iste porodice, masakrirani u no}i 6. januara 1979.
Vjerske prakse bile su zabranjene za sve vjere.46
U Afganistanu, koga
je 1979. okupirala, Crvena armija je provela vandalski genocid ne
{tede}i ~ak ni `ene i djecu. Gore: jedinice Crvene armije prilikom
svog navodno "pobjedni~kog mar{a" u Moskvi 1984.
|
Afganistanski komunisti nisu bili ni{ta vi{e
do pla}ene marionete u rukama Sovjetskog Saveza. Pona{ali su se u skladu
sa "savjetni~kim" direktivama koje su stizale iz Moskve, nad vlastitim
narodom su provodili genocid na na~in kako su im sugerirali drugovi iz
Moskve. Za relativno kratko vrijeme, koliko su ostali na vlasti, proveli
su veliki teror:
U martu 1979. godine selo
Kerala bilo je Oradour-sur-Glan Afganistana: 1.700 odraslih i
djece, cijela mu{ka populacija sela okupljena je na trgu i strijeljana;
mrtvi i ranjeni sahranjeni su jedni na drugima u tri masovne grobnice,
uz pomo} buldo`era. Prestravljene `ene dugo su posmatrale kako se mrdaju
brda{ca zemlje, jer su oni koji su `ivi zakopani poku{avali da se oslobode.
A zatim vi{e nikakvog trzaja. Sve majke i udovice oti{le su u Pakistan.47
U Kabulu je vladao teror.
Zatvor Pol-e Tcharki, smje{ten na istoku grada, postao je koncentracioni
logor. Direktor zatvora, Sayyed Abdullah, obja{njavao je zatvorenicima:
"Vi ste ovdje da bismo vas sveli na sme}e!" Tortura je redovno prakticirana:
"Najve}e kazna u zatvoru je zakopavanje `ivih ljudi u grobnice!" Zatvorenici
su pogubljivani iz vi{e razloga, za istu no} po nekoliko stotina njih,
"le{evi i oni koji su jo{ krkljali zakopavani su uz pomo} buldo`era".
Pro{irena je Staljinova metoda koja je kori{tena za ka`njene narode. Tako
je 15. augusta 1979. uhap{eno 300 osoba iz etni~ke grupe Hazara osumnji~enih
da podr`avaju pokret otpora. "Oko 150 njih su buldo`erima zakopani
`ivi; drugu polovinu su posuli gorivom i `ive zapalili." U septembru
1979. vlasti iz zatvora priznale su kako je 12.000 zatvorenika eliminirano.
Direktor zatvora Pol-e Tcharki izjavljivao je: "Ostavit }emo samo
jedan milion Afganistanaca `ivih, to je dovoljno da se izgradi socijalizam!"48
TSve ovo je praksa kojom se rukovodilo iz Moskve.
Doista, svi unutra{nji nemiri u Afganistanu su doga|anja koja je Sovjetski
Savez unaprijed planirao. U Moskvi je unaprijed odlu~eno da se, uz pomo}
afganistanskih komunista, organizira pu~ u toj zemlji, a potom i agresija
pod izgovorom za{tite navodnog "demokratskog" re`ima. Razlog koji je Moskvu
gurnuo u ovaj plan je, kao {to to danas priznaju i mnogi politi~ki analiti~ari,
islam koji je od strane komunista u to vrijeme do`ivljavan kao velika
opasnost.
Na kraju, isti~u}i otpor koji su muslimanski
mud`ahedini pru`ali afganistanskom komunisti~kom re`imu, Crvena armija
je 27. decembra 1979. izvr{ila agresiju na Afganistan. Uporedo sa ovom
agresijom rastao je i obim vandalizma koji se primjenjivao nad afganistanskim
narodom.
Godine 1979. Crvena armija je okupirala Afganistan
i kao okupator je u ovoj zemlji ostala punih 10 godina. A {to se ti~e
opravdanog otpora, koga su protiv Crvene armije pru`ale mud`ahedinske
grupe, komunisti~ka armija ga je nastojala ugu{iti najokrutnijim i najnemilosrdnijim
metodama. Jedan afganistanski borac obja{njava metode Crvene armije:
Sovjeti su se okomili
na svako ognji{te plja~kaju}i, nasmrt premla}uju}i i siluju}i `ene.
Ovo barbarstvo je gore od onog instinktivnog, ono je programirano; oni
znaju da, ~ine}i takva zlodjela, duboko uni{tavaju na{e dru{tvo.49
Protiv afganistanskih muslimana Crvena armija
je koristila najbestijalnije metode: kako bi zavarali i primorali afganistansku
djecu da ih uzmu u ruke, proizvodili i bacali "bombe u obliku igra~aka",
nad zarobljenim mud`ahedinima su se primjenjivale najokrutnije torture,
civile su bombardirali bez ikakvog kolebanja. Iza desetogodi{nje sovjetske
okupacije ostalo je desetine hiljada mrtvih i isto toliko osaka}enih.
Afganistan je danas zemlja sa najve}om proizvodnjom proteza ruku i nogu,
po{to su instalirane nagazne mine Crvene armije bile uzrok da desetine
hiljada afganistanskih mladi}a ostane bez nogu i ruku. Nakon povla~enja
Sovjeta, Afganistan, koji je gurnut u nestabilnost, postaje popri{te krvavog
gra|anskog rata.
Ukratko, iniciran 70-ih godina od strane Moskve,
vandalizam je tokom ~etvrt stolje}a Afganistanu priredio veliki bol i
tiraniju.
Kao {to smo i malo~as istakli, postepeno {irenje
islama komunisti~ki Sovjetski Savez je vidio kao opasnost koja mu prijeti.
Tiranija koju je provodio bila je s ciljem zaustavljanja ovog {irenja.
Zbog toga su zabranjivani vjerski obredi, Kur'an spaljivan, vjernici ubijani.
Ovdje je, me|utim, skrivena jedna veoma bitna
ta~ka koju ne mogu uvidjeti ovi ateisti~ki sistemi: zbog toga {to ne mogu
poijmiti iskrenu vjeru u Boga, ateisti smatraju da }e uni{tavanjem svetih
knjiga nestati i vjere. Me|utim, vjera je skrivena u ljudskim srcima.
I svi iskreni vjernici znaju da su isku{enje sve neda}e {to ih zadese
i strpljivi su pod svim uvjetima i okolnostima. Putem kur'anskih ajeta
Allah, d`. {., daje slijede}e obavje{tenje vjernicima:
Mi }emo vas dovoditi u isku{enje
malo sa strahom i gladovanjem, i time {to }ete gubiti imanja i `ivote,
i ljetinu. A ti obraduj izdr`ljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi,
samo ka`u: "Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!" Njih ~eka oprost
od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom Putu! (Al-Baqarah, 155-157).
Kao {to se vidi u navedenim ajetima, vjernici
se na ovom svijetu na razne na~ine stavljaju na ku{nju i, u svakoj nevolji,
oni se obra}aju svome Gospodaru i od Njega pomo} tra`e. Upravo iz tog
razloga neda}e koje ih zadese vjernicima ne predstavljaju nespokojstvo
i bezna|e, ve}, naprotiv, one su uzrok radosti zbog toga {to je to saop}eno
u Kur'anu i {to je to jedno obe}anje koje }e omogu}iti osiguranje jednog
stepena vi{e na budu}em svijetu.
Brutalna komunisti^ka filozofija:
animalizacija ljudi
Podaci koje smo iznijeli od po~etka ovog poglavlja
dovdje pokazuju da je apsurd komunizma, koji su iznijeli materijalisti~ki
ideolozi poput Marxa i Engelsa, bio jedna ma{inerija smrti koja je XX
stolje}e gu{ila u krvi. Komunizam ~ovje~anstvu nije donio ni{ta vi{e osim
u`asnih zlo~ina, tortura, deportacija, radnih kampova, neima{tine, socijalnih
presija i straha.
Me|utim, da se u budu}nosti isti vandalizam
ne bi ponovio, potrebno je detaljno prou~iti stvarne razloge ove brutalnosti.
Da li je pitanje samo u individualnom despotizmu i strasti diktatora poput
Lenjina i Staljina? Ili je problem u primjeni komunisti~ke ideologije
koja se zasniva na darvinizmu?
Na~inimo li detaljan pristup aktualnoj temi,
uo~it }emo da je ispravna druga solucija. Vandalizam se pojavio kao prirodan
rezultat komunisti~ke filozofije.
CILJ KOMUNIZMA:
ANIMALIZACIJA LJUDI
Na ljusku zajednicu komunizam gleda kao na `ivotinjsko stado koje
treba tjerati. Vjeruje se da je radi toga cilja ovo stado potrebno
izvrgavati mu~enju i torturi, patiti ga gla|u, pla{iti. Ova svirepa
ideologija, koja predstavlja jedan vid prakti~nog darvinizma, ovom
je ubogom seljaku i radniku iz perioda carske Rusije donijela samo
jo{ vi{e bola i tiranije.
|
U osnovi ovog fakta nalazi se do`ivljavanje
~ovjeka kao jedne "`ivotinjske vrste". Komunizam se, kako je to i sam
Marx uporno isticao, zasniva na Darwinovoj teoriji evolucije, koja ~ovjeka
definira kao "razvijenu `ivotinjsku vrstu". [tavi{e, pou~ava da su sukob
me|u ljudima, presija, tiranija i borba silom prirodni i nu`ni. Kada se
u rukama ~ovjeka koji prihvata ovu filozofiju na|e dovoljno mo}i i prilika,
onda se on s lahko}om upu{ta u vandalizam i svirepost.
I, doista, osvrnemo li se unatrag, postat }e
sasvim jasno da je u vandalizmu po~injenom od strane komunista
veliku ulogu odigrala ~injenica da su ljudima pristupali kao "`ivotinjskoj
vrsti". Komunisti~ki ideolozi su svoje protivnike definirali
kao `ivotinje; {tavi{e, slijedili su politiku psiholo{ke "animalizacije"
ljudi nad kojima su vladali. Aktualna politika se na slijede}i na~in opisuje
u Crnoj knjizi komunizma:
Ubijanju u punom
smislu te rije~i neophodna je pedagogija: spram sva~ijeg oklijevanja
da ubije svog bli`njeg, najefikasnija pedagogija sastoji se u
tome da negira humanost `rtve, da je prethodno "obe{~ovje~i". Alain
Brossat pisao je ispravno: "Barbarski ritual ~istki i funkcioniranje ma{ine
za pogubljenje, u govorima i praksama proganjanja, ne odvajaju se od animalizacije
Drugog, svo|enja zami{ljenih i stvarnih neprijatelja na zoolo{ko stanje..."50
Brossat podsje}a kako su hurnebesna graha i
karnevali uveli pravu tradiciju animalizacije Drugoga, koju nalazimo u
politi~koj karikaturi ve} u XVIII stolje}u. Ovaj metafori~ki mit omogu}avao
je, upravo kroz `ivotinju, da se izraze latentne krize i konflikti.
Zatvorenici Crvene
armije koji su, tretirani kao divlje zvijeri, zatvarani u kafeze.
|
U Moskvi, 30-ih godina, ni{ta
nije metafori~ko: "animalizirani" protivnik tretiran je kao divlja~
za lov prije no {to }e postati zlikovac - uistinu, kandidat }e
dobiti metak u potiljak. Ako je Staljin sistematizirao i generalizirao
ove metode, njegovi kineski, kambod`anski i drugi nasljednici su ih preuzeli.
To ne zna~i da Staljin nije njihov izumitelj. Lenjin nije izuzet iz toga,
po{to je nakon preuzimanja vlasti tretirao svoje neprijatelje kao "insekte
{teto~ine", "u{i", "{korpione", "vampire".51
Darvinizam je temelj ove komunisti~ke ta~ke
gledi{ta koja ~ovjeka vidi kao `ivotinju. Ovo je ~ijenica koju su nebrojeno
puta isticali Marx, Engels i Lenjin. Komunisti~ki vandalizam, prema tome,
nije ni{ta vi{e do svojevrsni pakti~ni darvinizam.
Istra`iva~ki direktor Francuskog nacionalnog
nau~no istra`iva~kog centra (GéODE-Paris X) i stru~njak iz oblasti historije
komunizma, Stéphane Courtois, o ovom pitanju daje slijede}i
komentar:
U komunizmu, me|utim,
postoji sociopoliti~ki eugenizam, socijalni darvinizam. Kao {to
pi{e Dominique Colas: "Vladar znanja o evoluciji socijalnih vrsta,
Lenjin odlu~uje o onima koji moraju nestati po{to su zara`eni historijom."
Od trenutka kada je dekretirano, u~inkom nauke - ideolo{ke i
politi~kohistorijske kao i marksizma-lenjinizma - da bur`oazija predstavlja
prevazi|enu etapu evolucije ~ovje~nosti, opravdavamo njezino likvidiranje
kao klase, a uskoro i likvidiranje individua koje je sa~injavaju ili koje
bi joj trebale pripadati.52
Nakon ovog komentara, Courtois tako|er postavlja
i slijede}e pitanje:
Da li se korijeni marksizma-lenjinizma
manje oslanjaju na Marxa, a vi{e na propali darvinizam, koji se primjenjuje
na socijalno pitanje i koji rezultira gre{kama kao i u rasnom pitanju?53
Nesumnjivo je da se oslanja vi{e na darvinizam.
[tavi{e, darvinizam eksplicitno predstavlja temelj komunizma. Darvinizam
je osnova za tvrdnje da je ~ovjek `ivotinjska vrsta, da me|u ljudima postoji
neizbje`na i prirodna borba i da povijest funkcionira na ovaj na~in, da
za svoja djela ~ovjek nikome ne}e polagati ra~un kao i za sve ostale sofizme
dijalekti~kog materijalizma, i to sve pod pla{tom "nau~nosti". Darwin
je na~inio teoriju toga, a komunisti su to u djelo proveli.
Bilans krvavog komunizma je, zapravo, "prakti~ni
darvinizam".
|