D R U G I D I O
HISTORIJA BOLJ[EVI^KOG VANDALIZMA

Dvadeseto stolje}e je najkrvaviji period u historiji ~ovje~anstva. U ovom stolje}u su se pojavile metode do tada nevi|enih brutalnosti kao {to su svjetski ratovi, genocidi, koncentracioni logori, hemijska i nuklearna naoru`anja, bombardiranja, gerilski ratovi i teroristi~ke akcije. Broj ljudi pobijenih navedenim metodama u tom stolje}u izra`ava cifrom od preko 100 miliona.

Postoje dva osnovna razloga zbog kojih je XX stolje}e bilo toliko krvavo. Prvi razlog je {to je razvijena tehnologija omogu}ila proizvodnju oru`ja koje je daleko ubita~nije u odnosu na oru`je iz pretodnog perioda. A drugi razlog - a to je, zapravo, stvarni razlog - su ideologije koje su slu`ile kao povod kori{tenju ovog naoru`anja i tehnologije, i to na najsvirepiji i najokrutniji na~in. Razli~iti "izmi", ~iji su temelji zakopani u XIX stolje}u, svoje su krvavo ubiranje plodova obavili u narednom, XX stolje}u.

Od svih ovih "izama" komunizam je najkrvaviji, najbespo{tedniji i sa naj{irim kalibrom. Broj `rtava koje su u XX stolje}u izgubili `ivote od strane komunisti~kih re`ima ili organizacija iznosi pribli`no 120 miliona!

Samo u ime ove ideologije 120 miliona ljudi je strijeljano i ubijeno iscrpljuju}im radom u koncentracionim logorima, pod izgovorom "progona" odvo|eno od ku}a i uni{teno u stepama Sibira, ubijeno gla|u u namjerno izazvanoj neima{tini, pogubljeno u stra{nim torturama zloglasnih zatvora, strijeljano od strane komunisti~kih militanata ispranog mozga, zadavljeno, zaklano i raskomadano. Strahote, koje su zapo~ele 1917. g., nakon ruske Bolj{evi~ke revolucije, prvo su se pro{irile po cijelom, tek formiranom Sovjetskom Savezu, a potom na prostore Isto~ne Evrope, Kine, Koreje, Vijetnama, Kambod`e, Kube, na zemlje Latinske Amerike i Afrike.

Prije|imo sada na detaljniju analizu ovog crvenog u`asa.

Lenjinova krvava revolucija

Karl Marx nije bio lider politi~ke partije. Bio je samo teoreti~ar. Bavio se postavljanjem historije ~ovje~anstva u zakone koji su u skladu s dijalekti~kim materijalizmom i, shodno tome na~inio odre|ene komentare i predskazanja vezana za budu}nost. Najve}e Marxovo predskazanje je bila revolucija. Obe}ao je da }e kapitalisti~ki sistem biti uni{ten od strane pobunjenih radnika i da }e se, zajedno sa ovom revolucijom, roditi "besklasno dru{tvo".

Godine 1883. Marx je umro. Unato~ tome {to su nakon toga pro{le godine, ~ak decenije, nikako da se dogodi revolucija koju je Marx predskazao. Nastranu revolucija, u kapitalisti~kim zemljama Evrope su se, iako neznatno, dogodila odre|ena pobolj{anja u uvjetima `ivota i rada radnika te je do{lo i do smanjenja zategnutosti izme|u radnika i bur`oazije. Nije bilo revolucije, a niti naznaka da bi moglo do}i do njezine realizacije.

U ovakvom okru`enju, skoro dvadeset godina nakon Marxove smrti, u Rusiji se javlja drugo zna~ajno ime Vladimir Ili~ Lenjin, ~iji je ugled vremenom porastao u Socijaldemokratskoj partiji, koja je u Rusiji formirana od strane marksista, donio je novu interpretaciju marksisti~ke misli. Prema Lenjinu, nemogu}e je da se revolucija desi sama od sebe po{to je radni~ka klasa Evrope opijena olak{avaju}im uvjetima koje im je pru`ila bur`oazija. [to se ti~e ostalih zemalja, one ina~e nemaju radni~ku klasu vrijednu pa`nje. Za ovaj problem Lenjin je predlo`io militantno rje{enje: revoluciju ne bi trebali izvesti radnici, kako je to Marx predvidio, ve} bi ona trebala biti realizirana od strane Komunisti~ke partije, koja posjeduje vojnu disciplinu koju ~ine profesionalni revolucionari i koja }e djelovati u ime radnika (odnosno, u ime "proleterijata", prema marksisti~koj literaturi). Koriste}i oru`anu borbu i metode propagande, Komunisti~ka partija }e izvesti jednu politi~ku revoluciju, od trenutka preuzimanja vlasti bit }e uspostavljena autoritativna vlast, koju Lenjin naziva "proleterskom diktaturom", opozicionari re`ima }e biti uklonjeni, ukinut }e se privatno vlasni{tvo i osigurat }e se napredovanje zajednice ka komunisti~kom ure|enju.

Zajedno sa ovom Lenjinovom teorijom, komunizam je do{ao u poziciju ideologije naoru`anih teroristi~kih grupa.

Poslije Lenjina se {irom Svijeta pojavilo na desetine komunisti~kih ili radni~kih partija koje su se zavjetovale na izvo|enje revolucije uz prolivanje krvi.

Dobro, koje metode bi Komunisti~ka partija trebala slijediti prilikom izvo|enja revolucije? Na ovo pitanje Lenjin je odgovorio i teoretski i prakti~no: Komunisti~ka partija bi trebala proliti {to je mogu}e vi{e krvi!!!

Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije Bolj{evi~ke revolucije, Lenjin je, u ~asopisu Proletari, pisao slijede}e:

Djelo za koje se mi zanimamo je oru`ana borba; ova borba se realizira od strane pojedinaca i malih grupa. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali dijelovi (ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolucionarnu organizaciju. Oru`ana borba je usmjerena ka dva razli~ita cilja, koji se apsolutno moraju odvojiti jedan od drugog: kao prvo, ova borba ima za cilj izvr{avanje atentata na pojedince, lidere, vojne i policijßske slu`benike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i izvore prihoda privatnih lica. Dio konfiskovanog novca }e i}i u partijsku kasu, dio za cilj specijalnog naoru`avanja i priprema za ustanak, a dio za `ivotne tro{kove u~esnika u borbi koju definiramo.14

Lenjinovo obra}anje masama na Crvenom trgu 1919. g.	Naoru`ani bolj{evi~ki revolucionari u St. Petersburgu novembra 1917. godine.

Velike konfiskacije (kao one u Kafkazu koje iznose 200.000 rubalja i Moskvi od 875.000 rubalja) doista su i oti{le prvenstveno revolucionarnim partijama, a ve}i dio malih, a ponekad i u cijelosti su i{le za `ivotne tro{kove konfiskatora.

U Socijaldemokratskoj partiji Rusije, u ~ijoj upravi se nalazio i Lenjin, po~etkom 1900-tih godina desilo se jedno veoma zna~ajno idejno razila`enje. Dok je grupa pod vodstvom Lenjina zagovarala podizanje revolucije uz upotrebu sile, druga grupa je, u kontekstu uvo|enja marksizma u Rusiji, zastupala demokrati~nije metode. Unato~ tome {to su u stvarnosti broj~ano bili manji, raznim metodama pritisaka lenjinisti su do{li u polo`aj "ve}ine" i po~eli se spominjati kao "bolj{evici", {to je pak ruski izraz za "ve}inu". Druga grupa je nazvana "menj{evici", rije~ju koja zna~i "manjina".

U telegrafima koje je oda{iljao bolj{evi~kim militantima rasprostranjenim {irom Rusije, Lenjin je stalno izdavao nare|enja za izvr{enje smrtnih kazni, a isto tako zahtijevao je i da se to izvr{ava na na~in koji }e izazivati strah u narodu. Gore: Lenjin u dru{tvu grupe bolj{evi~kih militanata 1918. g.

U skladu sa prethodno navedenim Lenjinovim citatom, bolj{evici su krenuli sa organiziranjem atentata, konfiskacijom vladinog novca, plja~kanjem zvani~nih ustanova i sl. Nakon godina koje su ve}inom pro{le u izgnanstvu, planiranu revoluciju bolj{evici su izveli 1917. g. Te godine su se dogodile dvije razli~ite revolucije. Prilikom prve, koja je realizirana u februaru, sa prijestolja je skinut car Nikola Drugi, zatvoren je zajedno sa ~lanovima porodice i formirana je demokratska vlada. Bolj{evici su, me|utim, bili odlu~ni u formiranju ne demokracije, ve} "diktature proleterijata". Oktobra iste, 1917. g., dogodila se planirana revolucija. Predvo|eni Lenjinom i njegovim najbli`im saradnikom Leonom Trockim, komunisti~ki militanti su prvo zauzeli Petrograd, gdje je bila smje{tena centralna vlada, a potom i Moskvu. U ishodu sukoba u oba ova grada formiran je prvi komunisti~ki re`im na Svijetu.

NEUKI KOMUNISTI^KI MILITANTI Neukim narodnim masama bolj{evici su se obratili jednostavnim sloganima i, zahvaljuju}i velikoj propagandi, za veoma kratko vrijeme veliki broj ljudi su primili u svoje redove. Neobrazovano i siroma{no stanovni{tvo je s lahko}om povjerovalo u la`i komunista koji su im obe}avali kruh i mir. Komunisti~ku propagandu je, tako|er, u~vr{}ivao i ateizam na koji je hu{kao darvinizam. Na fotografiji se vide seljaci i radnici koji su u ishodu aktualne propagande za svega nekoliko dana pre{li u komunisti~ke redove.

Nakon Oktobarske revolucije Rusija je postala popri{te velikog gra|anskog rata. Rat, koji je vo|en izme|u "Bijele armije", koju su oko sebe okupili generali vjerni caru, i Crvene armije pod komandom Trockog, trajao je pune tri godine. Jula 1918., naredbom Lenjina, od strane bolj{evi~kih militanata strijeljanjem je izvr{ena smrtna kazna nad carem Nikolom Drugim i cijelom njegovom porodicom (zajedno sa troje maloljetne djece). Tokom cijelog gra|anskog rata bolj{evici se nisu ustezali da nad opozicionarima re`ima provode najkrvavije zlo~ine, pokolje i mu~enja.

I jedinice Crvene armije, a i tajna policijska organizacija, "^eka", koja je osnovana na Lenjinovu inicijativu, primjenjivali su veliki teror prema svim grupama koje su vidjeli kao mogu}u opasnost po re`im. Bolj{evi~ki teror je na slijede}i na~in opisan u Crnoj knjizi komunizma, poznatom djelu o svjetskom komunisti~kom teroru:

Bolj{evici su odlu~ili eliminirati, legalno ali i fizi~ki, svaku opoziciju i svaki, ~ak i pasivni otpor njihovoj hegemoniji, i to ne samo kada se radilo o grupi politi~kih opozicionara, nego i o dru{tvenim grupama kao {to su plemi}i, bur`oazija, inteligencija, Crkva itd., i profesionalnim kategorijama (oficiri, `andarmerija...), a ponekad su tome davali i genocidnu dimenziju. Ve} od 1920., "dekozakizacija" u mnogo ~emu odgovara definiciji genocida: cijela populacija jake teritorijalne determinacije, Kozaci, istrijebljena je kao takva, mu{karci strijeljani, `ene, djeca i starci deportirani, sela sravnjena ili predata novim okupatorima koji nisu Kozaci.

Lenjin je dr`ao Kozake u istoj ravni kao {to su bili Vandeji u vrijeme Francuske revolucije i namjeravao je na njima primijeniti tretman koji je Gracchus Babeuf, "izumitelj" modernog komunizma, ve} 1975. kvalificirao kao populicide (narodoubistvo).15

Nakon ulaska u svaki grad bolj{evici su ~inili masakre nad svim grupama koje se nisu blagonaklono odnosile prema njihovom re`imu, provodili su pretjeranu brutalnost s ciljem ulivanja straha u narodu. U istom izvoru se na slijede}i na~in opisuju brutalnosti koje su bolj{evici proveli na Krimu:

Identi~na nasilja desila su se u ve}ini krimskih gradova koje su okupirali bolj{evici: Sebastopol, Jalta, Alu{ta, Simferopol. Isti u`asi, od aprila do maja 1918. g., dogodili su se u velikim koza~kim varo{ima koje su se bile pobunile. Vrlo precizni dosjei Denikinove komisije opisuju "le{eve svezanih ruku, slomljenih kostiju, razbijenih glava i vilica, odrezanih genitalnih organa".16

I S. P. Melgunov je, tako|er, u svom djelu La Terreur rouge en Russie, 1918-1924 (Crveni teror u Rusiji, 1918.-1924.) pisao da je u ishodu "akcije suzbijanja svjedo~enja pre`ivjelih" grad Sevastopolj pretvoren u "grad povje{anih":

Ulica Nahimovski bila je na~i~kana povje{anim tijelima oficira, vojnika i civila uhap{enih na ulici. Grad je bio mrtav, narod se skrivao po podrumima i u hambarima. Svi stubovi ograda, svi zidovi ku}a, telegrafski stubovi, izlozi trgovina bili su prekriveni plakatima sa natpisom 'smrt izdajicama'. Radi upozorenja drugima, ljude su vje{ali po ulicama.

Vojni lider krvave Bolj{evi~ke revolucije bio je Leon Trocky. Trocky, koji je nakon Lenjina bio na poziciji drugog ~ovjeka, sa Crvenom armijom, na ~ijem ~elu se nalazio, vodio je gra|anski rat koji je cijelu Rusiju oblio krvlju. Gore: jedan prizor od hiljada nevinih pobijenih u gra|anskom ratu.Propagandni plakat koji predstavlja Trockog kao ratnog junaka.Ruski vojnici, koji su, pod utjecajem Trockog, u Petrogradu podr`ali ustanak protiv cara, 1917.

Sve one koje su namjeravali likvidirati bolj{evici su `igosali odre|enim kategorijama. Naprimjer, "bur`oazija" ili "menj{evici", koji su branili pristup socijalizmu razli~itom od bolj{evi~kog, bili su glavni neprijatelji novoformiranog re`ima. Broj~ano najve}a i ona koja je ciljala na najvi{e mete bila je kategorija "kulak". Rije~ kulak je ruski izraz za bogate zemljoposjednike. Tokom Revolucije i gra|anskog rata, Lenjin je izdao na stotine nare|enja o primjeni bespo{tednog terora nad kulacima. Ilustracije radi, u jednom telegrafu, koga je poslao Upravnom komitetu sovjeta Penze, pisao je slijede}e:

Drugovi! Ustanci kulaka u va{ih pet distrikta moraju biti nemilosrdo ugu{eni! Interesi ~itave Revolucije to zahtijevaju, jer "posljednja borba" sa kulacima posvuda je otpo~eta.

|Potrebno je formirati jedan model: objesiti (ka`em objesiti tako da ljudi to vide) kulake, bogata{e i krvopije ~iji broj ne smije biti manji od 100, objaviti njihova imena i do~epati se sveg njihovog `ita... U~inite to tako da na okolnih stotine milja ljudi vide, drhte, znaju i da u sebi ka`u: Oni ubijaju i nastavit }e ubijati kulake `edne krvi. Po{aljite mi telegraf da ste primili i izvr{ili ove instrukcije. Va{ Lenjin.17

Lenjinove direktive su, uz veliko zadovoljstvo, izvr{avane od strane bolj{evi~kih militanata. ^ak su razvili i specijalne stilove brutalnosti i i`ivljavanja. Poznati ruski pisac, Maxim Gorki, na slijede}i na~in opisuje odre|ene metode ~iji je i sam bio o~evidac:

U Tambovu, na visini od jednog metra iznad zemlje, komunisti su u lijeve ruke i noge zatvorenika zakucavali velike eksere, koji se koriste na prugama, i svjesno posmatrali patnje ovih ljudi. Razrezali su stomak jednog zatvorenika, izvadili tanko crijevo, prikovali ga za jedno drvo i sve to posmatrali. Sa nekih su, pak, skidali odje}u i, po~ev{i od ramena, gulili im ko`u.18

Bolj{evici su zapo~eli ~istku svih onih koji nisu htjeli prihvatiti komunizam. U ishodu prethodno navedenih, a i mnogih drugih Lenjinovih naredbi i prakse, na desetine hiljada ljudi je strijeljano i to bez ikakvog sudskog postupka. Veliki broj opozicionara re`imu je, tako|er, otpremljeno u "gulage", koncentracione logore gdje su, pod nepodno{ljivim uvjetima, bivali nasmrt upo{ljavani. Ve}ina njih se nije uspjelo spasiti iz ovih kampova. Na kraju, pobijeno je na stotine hiljada radnika i seljaka, koji su se, u periodu izme|u 1918. i 1922. g., pobunili protiv bolj{evi~kog re`ima.

U svojoj knjizi The Unknown Lenin (Nepoznati Lenjin), koju je napisao pozivaju}i se na tajnu sovjetsku arhivu, histori~ar Richard Pipes iznosi nebrojeno mnogo primjera naredbi za izvr{enje zlo~ina, pokolja i mu~enja, koje je Lenjin izdao bolj{evicima, te na kraju daje slijede}i komentar:

Nakon navedenih dokaza postaje nemogu}e negirati da je Lenjin, ne idealist, nego masovni ubica koji vjeruje da najbolji put za rje{avanje bilo stvarnih ili imaginarnih problema le`i u ubijanju ljudi koji ih prouzrokuju. On je prvi donio/zapo~eo praksu politi~kog i socijalnog istrebljenja, uni{tenja na desetine miliona `ivota u XX stolje}u.19

Pavlovovi psi i Lenjinovi planovi "evolucije ^ovjeka"

Potrebno je veoma dobro shvatiti razloge brutalne komunisti~ke prakse koju smo vidjeli kroz primjer Lenjina i kroz jo{ stravi~nije primjere koje }emo navesti na narednim stranicama. [ta je to bilo presudno da komunisti~ki lideri poput Lenjina, zatim Staljina, Maoa i Pola Pota, kojima }emo se kasnije pozabaviti, postanu izbezumljene ubice?

Odgovor na ovo pitanje le`i u njihovoj privr`enosti materijalisti~koj filozofiji i stajali{te ove filozofije o pitanju ~ovjeka. Kao {to smo naglasili i na po~etku: komunizam je adaptacija materijalisti~ke filozofije na dru{tvenom nivou, koji je u potpunom skadu sa Darwinovom teorijom evolucije, koja, opet, predstavlja prirodnu adaptaciju ove filozofije u okvirima prirode. Odre|ene temeljne postavke ovih izopa~enih u~enja mogu se rezimirati u slijede}em:

1. ~ovjek je materijalno bi}e koje ne posjeduje du{u;

2. ~ovjek je napredna vrsta `ivotinje. Jedina razlika od ostalih `ivotinja je u tome {to su uvjeti u kojima se nalazi ~ovjek malo vi{e "pripitomili". U su{tini, ne postoji razlika izme|u ~ovjeka i `ivotinje;

3. "sukob" je jedini nepromjenjljivi zakon i u prirodi i u ljudskoj zajednici. Sukob nastaje uslijed me|usobnog podudaranja interesa. To {to u ishodu sukoba jedna strana izlazi kao gubitnik, osje}a bol i umire krajnje je prirodno, ~ak i potrebno;

4. prema tome, realiziranjem jednog razvoja, na primjer "komunisti~ke revolucije", prema komunistima, neizbje`no je, ~ak i potrebno da ljudi umiru u velikom broju, da pate i da prolaze kroz mu~enja.

Da bi ozvani~ili gore navedene stavke, komunizam - i sve ideologije koje prihvataju materijalizam - koristi se metodom uni{tavanja vjere u Boga, koja je prisutna u dru{tvu. Cilj materijalizma, zapravo, i jeste da iz dru{tva udalji vjeru u Boga, eti~ke i vjerske vrijednosti i na taj na~in oformi mase koje definira kao "zajednice bezdu{nih `ivotinja". Misle da }e tako s lahko}om vladati aktualnim masama, da }e osigurati svoju vlast, da }e pripremiti zakonsku osnovu za sve svoje nemoralnosti i tiraniju.

Najve}i poduhvati komunisti~ke ideologije koja tako gleda na ~ovjeka su: {to je mogu}e vi{e izvr{iti "animalizaciju" ljudi, okovati ih u lance kao divlje zvijeri, "vaspitati" ih metodama bola i straha i, po potrebi, svirepo ubijati.

Obratimo li pa`nju na Lenjina, sasvim jasno }emo uo~iti prisustvo aktualne materijalisti~ko - darvinisti~ke filozofije koja ~ovjeka definira samo kao jednu vrstu `ivotinje. [tavi{e, Lenjin je obavio i specijalni razgovor sa ruskim nau~nikom, I. P. Pavlovim, koji se proslavio ispitivanjem uvjetovanog refleksa kod `ivotinja i poku{ao inicirati primjenu Pavlovovih metoda na ruskoj populaciji. U svojoj knjizi A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution (Tragedija jednog naroda: historija ruske Revolucije), histori~ar Orlando Figes na slijede}i na~in isti~e Lenjinov cilj dresiranja ruskog naroda i darvinisti~ke korijene toga:

Prema odre|enim predanjima, oktobra 1921. Lenjin je na~inio tajnu posjetu laboratoriji velikog fiziologa I. P. Pavlova da bi saznao mogu li, u kontroli pona{anja ljudi, biti od pomo}i njegova otkri}a vezana za uvjetovani refleks. "@elim da ruske mase razmi{ljaju na komunisti~koj liniji i da se pona{aju u skladu s tim," objasnio je Lenjin... Pavlov je ostao zaprepa{ten. Ono {to je on pravio nad psima, Lenjin je tra`io da to primijeni na ljudima! "Ho}ete re}i da ruski narod `elite dovesti pod jedan standard? Ho}ete da se svi pona{aju na isti na~in?" upitao je Pavlov… "Upravo to," odgovorio je Lenjin. "Ljudi bi trebali biti ~estiti. Moraju se dovesti u oblik kakav mi ho}emo"...

Mijenjanje ljudske prirode bio je kona~ani cilj komunizma. Bio je to cilj kome su te`ili i ostali totalitarni re`imi. Kao {to je 1920. godine rekao jedan od predvodnika eugeneti~kog pokreta u nacisti~koj Njema~koj: "Skoro da smo bili svjedoci jedne promjene u pojmu ljudskog roda... Zahvaljuju}i stra{noj ratnoj eugenetici, primoravani smo biti razli~ite jedinke u odnosu na pre|a{nje"...

Posredstvom prosvije}enih masa, ideja o stvaranju nove ljudske vrste uvijek je bila spasila~ka misija ruskih intelektualaca XIX stolje}a - od kojih i potje~u bolj{evici. Marksisti~ka filozofija tako|er na isti na~in u~i da je ljudska priroda produkt povijesnog razvoja i da ju je zbog toga mogu}e pobijediti. Darwinov i Huxleyov nau~ni materijalizam, koji je, u Lenjinovoj mladosti, me|u ruskim intelektualcima imao gotovo svetost religije, branio je ideju da se ~ovjek odre|uje prema svijetu u kome `ivi. Iz tog razloga, bolj{evici su vjerovali da }e njihova revolucija, uz pomo} nauke, stvoriti novu vrstu ~ovjeka...

Unato~ tome {to je uvijek kritizirao Revoluciju i {to mu je prije}eno protjerivanjem, bolj{evici su se uvijek blagonaklono odnosili prema Pavlovu. U Moskvi su mu, nakon dvije godine, dodijelili veliki apartman. Za Pavlovljeva istra`ivanja Lenjin je govorio da "za Revoluciju imaju veliki zna~aj". Buharin je to nazivao "~eli~nim arsenalom" materijalizma.20

Najve}i Lenjinov pomo}nik i zna~ajni teoreti~ar komunisti~ke ideologije, Trocky, tako|er je dijelio Lenjinovo mi{ljenje darvinisti~kog porijekla o "izmjeni ljudske prirode". Trocky je pisao slijede}e:

[ta je ~ovjek? Jo{ je nesposobno i neformirano bi}e. Kao `ivotinja ~ovjek nije evoluirao sistemati~no, ve} na spontan na~in. A razvilo se i mnogo opre~nosti. Pitanje kako kontrolirati i odgajati, kako se razvio i upotpunio duhovni i fizi~ki sistem ~ovjeka je veliki problem koji je mogu}e obraditi samo na temeljima socijalizma. Mo`emo izgraditi prugu u pustinji, podi}i Ajfelovu kulu, direktno razgovarati sa New Yorkom, ali ne mo`emo usavr{iti ~ovjeka, je li tako? Ne, ~ovjeka mo`emo usavr{iti. Proizvesti novu i izmijenjenu verziju ~ovjeka - to je slijede}i zadatak komunizma... ^ovjek bi sam sebe trebao posmatrati kao neobra|eni materijal, ili polovi~no proizvedenu materiju. I trebao bi re}i ovako: "Dragi homo sapiens, radit }u za tebe".21

Zbog toga {to su ~ovjeka do`ivljavali kao `ivotinjsku vrstu i smatrali ga gomilom materije, Lenjin, Trocky i ostali bolj{evici ljudskom `ivotu nisu pridavali nikakav zna~aj. Za uspjeh revolucije jednostavno se mogu `rtvovati milioni ljudi, smatraju oni. Prema histori~aru Richardu Pipesu, autoru knjige The unknown Lenin, "Lenjin za ~ovje~anstvo uop}e nije gajio nikakve emocije izuzev nipoda{tavanja, Pisma potvr|uju tvrdnju Gorkog da za Lenjina ljudi 'gotovo nemaju nikakav zna~aj' i da se on prema radni~koj klasi odnosi kao {to se metalski radnik odnosi prema rudi `eljeza."22

Lenjinova svjesna politika izgladivanja naroda

Kao rezultat svoje privr`enosti darvinizmu, Lenjin je narod do`ivljavao kao krdo stoke. Prema tome, nije se ustezao da se na najsvirepiji na~in odnosi prema ljudima nad kojima vlada.

Gotovo zajedni~ka karakteristika komunisti~kih re`ima XX stolje}a je primoranost njihovih naroda na veliku glad. U vrijeme Lenjina vladala je glad koja je na podru~ju cijele Rusije prouzrokovala smrt pet miliona ljudi. U ve}oj mjeri se ova katastrofa ponovila i u vrijeme Staljina, u periodu 1932.-1933. g., i samo u Krajini je tada zbog gladi umrlo preko {est miliona ljudi. Kao {to }emo se u to uvjeriti na narednim stranicama, i u Maovoj crvenoj Kini i Pol Potovoj Kambod`i je tako|er, zbog gladi `ivot izgubilo nekoliko miliona ljudi.

Treba pomno razmisliti o tome {ta zna~i glad i oskudica. Za nas, danas okru`ene supermarketima, pekarama, slasti~arnicama i restoranima, rije~ glad je strani pojam. Prema tome, kada ~ujemo rije~ glad, mnogi od nas to shvatamo kao "privremeno ostati gladan". Me|utim, glad koja je do`ivljavana kroz primjere Rusije, Kine i Kambod`e je stanje dugotrajne gladi koje je trajalo mjesecima i godinama. Iz ruku seljaka koji su se hranili samo svojim proizvodima (`itom i ri`om) silom je oduzeta sva ljetina. Nakon toga su ostali bez bilo kakve hrane. Ljudi su prvo brali vo}e i povr}e i klali stoku ~ije je meso bilo jestivo. To se odmah potro{ilo. Potom su krenuli sa varenjem li{}a, trave i kore drveta. Nakon nekoliko sedmica tijela po~inju slabiti, mr{ati. Ljudi su stalno gladni. Neki su po~eli hvatati i jesti pse i ma~ke. To se produ`ilo i na ostala `iva bi}a, sve do buba i insekata. Na kraju, iznemogli i iscrpljeni, ljudi su po~eli umirati jedni za drugima. Nije ostao niko sna`an da bi mogao pokopati umrle. I javlja se kona~no, naju`asnija dimenzija gladi: kanibalizam. Prvobitno su po~eli jesti mrtve, a potom i napadati jedni na druge, me|usobno otimati, klati i jesti djecu. Izgubili su ljudsko obilje`je i animalizirali se.

A to i jeste cilj komunisti~kog re`ima!

Navedeno - ma koliko izgledalo nevjerovatno - prvi put u XX stolje}u se desilo u bolj{evi~koj Rusiji na ~elu sa Lenjinom.

LJUDO@DERI UHVA]ENI DOK SU JELI KIDNAPIRANU DJECU U vrijeme gladi, koju je Lenjin smatrao veoma "korisnom", pojavili su se slu~ajevi kanibalizma. Na slici snimljenoj 1921. g. na podru~ju Volge se vide dvoje ruskih seljaka - ljudo`dera uhva}enih u trenutku dok su komadali i jeli tijela djece koju su prethodno kidnapirali. Ova slika u`asa je dokument "modela ~ovjeka" koji su komunisti namjeravali stvoriti.

Izvjesno vrijeme nakon dolaska na vlast, 1918. g., odlukom donesenom od strane Lenjina, po~inje primjena politike ukidanja privatne svojine. U ishodu ovakve politike izvr{ena je nacionalizacija selja~ke zemlje i zapljena ljetine. Vr{e}i upade u sela, bolj{evi~ki militanti, jedinice ^eke i Crvene armije su, silom oru`ja, po~eli oduzimati ljetinu, jedini izvor prehrane seljaka, koji su ina~e `ivjeli u veoma te{kim uvjetima. Za svakog zemljoradnika je propisana odre|ena kvota koju je morao dati bolj{evicima, a da bi upotpunili ovu kvotu, ve}ina njih je morala dati cijeli urod. Seljaci koji su se nastojali usprotiviti tome bivali su u{utkani na najsvirepiji na~in. Da im ne bi bila oduzeta sva p{enica, neki seljaci su je skrivali u tajne hambare. Me|utim, ove i sli~ne pojave bolj{evici su tretirali kao "izdaju Revolucije" i za njih su primjenjivali do nepojmljivosti svirepa ka`njavanja. O de{avanjima na podru~ju Omska jedan inspektor je 14. februara 1922. g. napisao slijede}e:

Zloupotrebe odreda za zapljenu dostigle su nezamisliv stepen. Seljake sistematski zatvaraju u hangare bez grijanja, bi~uju ih i prijete im pogubljenjem. Oni koji nisu u potpunosti ispunili kvotu poreza prite`u, tjeraju ih da nagi tr~e du` glavnog seoskog sokaka, a zatim ih zatvaraju u hangar bez grijanja. Veliki broj `ena bile su tu~ene sve dok nisu izgubile svijest, a zatim su ih nage bacili u rupe od snijega...23

Lenjin bi bjesnio kada bi vidio da seljaci nisu ispunili zadatu kvotu. Na kraju je, 1920., stra{nom kaznom kaznio seljake iz odre|enih podru~ja koji su se protivili ovoj nasilnoj pljenidbi: ne samo urod, od ovih seljaka }e, u isto vrijeme, biti oduzeto i sjeme. Oduzimanje sjemena je zna~ilo da seljaci ne}e imati nove ljetine i da }e pomrijeti od totalne gladi. Upravo se tako i desilo. Unutar sovjetske teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudi se borilo sa gla|u! Od toga, njih pet miliona je zbog gladi izgubilo `ivote!

Kada ja za glad u Rusiji saznala svjetska javnost, u zemljama Zapada su organizirane kampanje za pomo} u obuzdavanju ove katastrofe i, iako neznatno, uspjeli su je ubla`iti. Ali, dosta su zakasnili, po{to su, da bi prikrili katastrofu agrarne politike, bolj{evici zabranili objavljivanje vijesti koje govore o gladi. Istrajno su nijekali postojanje takve pojave. U svojoj knjizi A Coincise History Of The Russian Revolution (Kratka historija ruske Revolucije) Richard Pipes pi{e slijede}e:

U prolje}e 1921. g. seljaci su zbog gladi jeli travu, koru drve}a i glodare. Bilo je i slu~ajeva kanibalizma. Za vrlo kratko vrijeme milioni bijednih ljudi su pohitali prema najbli`im `eljezni~kim stanicama u nadi da }e oti}i negdje gdje }e uspjeti na}i hranu. Prebacivanje ovih ljudi nije prihva}eno po{to je Moskva do jula 1921. nijekala postojanje katastrofe. ^ekali su voz koji nikada ne}e do}i ili smrt koja je za njih bila neizbje`na. Oni {to su posje}ivali gradove odlazili su prije nego {to su vidjeli bilo kakve tragove `ivota; ljudi su oti{li odatle ili su le`ali kod ku}a oslabjeli toliko da nisu bili u stanju da se kre}u. Le`evi su zaga|ivali ulice grada.24

Koji je bio cilj ove politike gladi? Nedvojbeno da je Lenjin i{ao za tim da, oduzimanjem ljetine od seljaka, sa ekonomskog stajali{ta oja~a bolj{evi~ki re`im i da, ukidanjem privatne svojine, realizira komunisti~ki san. Postoji, me|utim jo{ jedan razlog zbog koga su mase svjesno gurnute u glad. Lenjin je znao da }e glad na~initi odre|ena o{te}enja u ljudskoj psihi; na taj na~in je planirao kod naroda uni{titi vjeru u Boga i zapo~eti akciju protiv Crkve. Ove Lenjinove bezdu{ne nakane su na slijede}i na~in opisane u knjizi Crna knjiga komunizma:

Mladi advokat Vladimir Uljanov Lenjin boravio je po~etkom 1890. g. u Samari, glavnom gradu jedne od najpogo|enijih pokrajina gla|u 1891. On je bio jedini predstavnik lokalne inteligencije koji ne samo da nije prisustvovao socijalnoj pomo}i gladnim, nego se kategori~no izja{njavao protiv takve pomo}i. Kao {to je podsjetio jedan od njegovih prijatelja, "Vladimir Ilji~ Uljanov imao je hrabrosti otvoreno izjaviti kako je glad imala mnoge pozitivne posljedice kao, na primjer, pojavljivanje industrijskog proleterijata, tog grobara bur`oaskog poretka. (...) Uni{tvaju}i zaostalu selja~ku ekonomiju, "glad nas" - obja{njavao je on - "objektivno pribli`ava na{em krajnjem cilju, socijalizmu, kasnijoj etapi kapitalizma. Glad tako|er uni{tava vjeru ne samo u cara, nego ~ak i u Boga."25

DOK SU SELJACI UMIRALI OD GLADI

...CRVENA ARMIJA JE PLJA^KALA LJETINU

Glad s po~etka 20-ih godina XX stolje}a je nastala nakon {to su bolj{evici nasilno vr{ili zapljenu ljetine od seljaka. Milioni ljudi, me|u kojima i stotine hiljada djece, umrlo je od gladi. A Lenjin je svojim istomi{ljenicima pri~ao da je glad veoma korisna i govorio da se "jedino na taj na~in kod naroda mo`e uni{titi vjera u Boga".

Gr~e}i se od bola, umirala su djeca od kojih je ostala samo kost i ko`a. Bolj{evici su, me|utim, nastavili sa zapljenom ljetine od seljaka. Vre}e koje su u velikom strahu seljaci skrivali pod zemljom su pronala`ene i, izvla~ene od strane komunisti~kih militanata, a seljaci koji su to skrivali bivali su mu~eni i ubijani. Lijevo: vre}e p{enice koje su 1918. g. na podru~ju Kurgan zaplijenjene od naroda i odve`ene za prehranu Crvene armije.

Trideset godina kasnije, mladi advokat, koji je postao {ef bolj{evi~ke vlade, ponovo se pozvao na svoju ideju: glad je mogla i trebala poslu`iti kao 'smrtni udarac neprijatelju u glavu'. A neprijatelj je bila Pravoslavna crkva.26

U jednom pismu upu}enom ~lanovima Politbiroa 19. marta 1922. g., Lenjin je na slijede}i na~in obja{njavao kako }e se putem gladi slomiti privr`enost naroda religiji, da }e mase postati inertne i na taj na~in }e se lak{e realizirati planirani atak na crkvene institucije:

Fotografija snimljena neposredno prije Lenjinove smrti.

Uistinu, aktualni moment je krajnje povoljan za nas, a ne za njih. Mi imamo 99% {anse da usmrtimo neprijatelja udarcem u glavu, da garantiramo pozicije za sebe, i samo za sebe u decenijama koje dolaze. Sa svim tim gladnim ljudima koji se hrane ljudskim mesom, sada kada su putevi prekriveni stotinama, hiljadama le{eva, sada i samo sada mi mo`emo (i zna~i moramo) konfiskovati imovinu Crkve `estokom i nemilosrdnom snagom. Upravo sada je trenutak kada }e nas ogromna ve}ina selja~kih masa podr`ati ili, jo{ ta~nije, ne}e biti u mogu}nosti da podr`i tu {a~icu sve{tenstva Sto-Crnih i male reakcionarne bur`oazije. (...) Sve indicira kako u nekom drugom trenutku mi ne bismo uspjeli, jer samo bezna|e od gladi mo`e povu}i blagonaklon, ili bar neutralan stav masa prema nama.27

Zajedno sa praksom sve ove tirnije, Lenjin je pokazao prvi veliki primjer komunisti~ke surovosti. Granice brutalnosti, kojoj je on prvi udario temelje, jo{ vi{e }e uve}ati njegovi idejni nasljednici, komunisti~ki diktatori kao {to su Staljin ili Mao. [to se ti~e Lenjinovog okon~anja, bio je veoma zna~ajan. Bolest koja se od 1922. g. zna~ajno pogor{avala po~ela ga je polahko paralizirati. Veliki dio 1923. g. proveo je na kolicima bore}i se sa te{kom glavoboljom. Marta iste, 1923. godine pretrpio je jednu vrstu krize, nakon ~ega je izgubio mo} govora. Oni koji su Lenjina vidjeli u posljednjim mjesecima njegovog `ivota bili su zaprepa{teni; njegovo lice bilo je prekriveno izrazom prestravljenosti i djelovao je poluizbezumljen. Umro je 21. januara 1924. g. nakon izliva krvi u mozak.

Bolj{evici su mumificirali Lenjinovo tijelo, a, za njih veoma va`an, njegov mozak su stavili pod specijalnu za{titu. Tijelo pohranjeno u mauzolej na Crvenom trgu koji podsje}a na starogr~ki hram posje}ivale su mase koje su formirale velike redove. Sa strahom su ga posmatrali.

Njihov strah }e narednih godina jo{ vi{e rasti. Zbog toga {to je nakon Lenjina vlast u Sovjetskom Savezu preuzeo Josif Staljin, koji je ~ak i od Lenjina bio ve}i tiranin i sadist. Za veoma kratko vrijeme formirao je "imperiju straha", najve}u u savremenoj povijesti.

LENJINOVA SMRT KAO OPOMENA DRUGIMA Lenjin je umro poreme}enog uma. Ova fotografija snimljena izvjesno vrijeme prije njegove smrti pokazuje njegovo opominjuju}e okon~anje. Ovo je primjer patnje koju je Bog na ovom svijetu priredio za one koji prednja~e u negiranju Njegovog postojanja. O ovakvom kraju smo obavije{teni u slijede}em ajetu: "Oni koji su zlo ~inili zavr{it }e naju`asnijom patnjom, zato {to su Allahove rije~i poricali i {to su ih ruglu izvrgavali" (Ar-Rum, 10).

Kako je Staljin postao komunist?

Kao dijete siroma{ne porodice, Staljin je ro|en 1879. g. u malom mjestu u Gruziji. Ime mu je bilo Iosif Visarionovi~ D`uga{vili. Ime "Staljin", koje na ruskom zna~i "~eli~ni ~ovjek", po~eo je koristiti nakon 1913. g.

Staljin je odgojen kao sve{tenik. Ali, odre|ene knjige koje je pro~itao u mladosti od njega su na~inile ateista, a potom i komunista. Na vrhu liste ovih knjiga nalazila se Darwinova knjiga Porijeklo vrsta

Staljinova majka bila je pobo`na `ena. @eljela je da njezin sin, koga je odhranila uz mnogo pote{ko}a, bude sve{tenik. Iz tog razloga ga je upisala u crkvenu {kolu u Gori. Nakon okon~anja petogodi{njeg {kolovanja u Gori, Staljin se upisuje na vjerski institut u Tiflisu i, da bi mogao biti sve{tenik, po~inje raditi u Gregorijanskoj ortodoksnoj crkvi. Me|utim, odre|ene knjige koje je pro~itao ba{ u tom periodu promijenile su njegov pogled na Svijet. Staljin, koji je do tada bio pobo`no dijete pobo`ne majke, apsolutno je izgubio vjeru u Boga i postao ateist.

Knjiga koja je bila presudna u Staljinovom gubljenju vjere bila je Darwinova knjiga Porijeklo vrsta.

U svojoj knjizi Stalin and The Shaping of the Soviet Uninon (Staljin i formiranje Sovjetskog Saveza) histori~ar sa Oxford univerziteta, Alex de Jonge, nagla{ava da je Darwin odigrao va`nu ulogu u Staljinovoj mladosti. Prema Jongeu, to {to je za vrijeme vjerskog obrazovanja Staljin izgubio vjeru u Boga i {to se, umjesto toga, opredijelio za ateizam, desilo se i{~itavanjem Darwina. [to se ti~e njegovog prihvatanja marksizma, ono je do{lo nakon toga. Jonge tako|er saop}ava da je to ~injenica koju je i sam Staljin ~esto isticao prilikom privatnih razgovora.28

U knjizi Hitler and Stalin: Parallel Lives (Hitler i Staljin: paralelni `ivoti), u kojoj je komparativno analizirao `ivote Staljina i Hitlera, engleski histori~ar Alan Bullock tako|er saop}ava da je Staljin u mladosti pro~itao ruske prijevode djela Darwina, Augustea Comtea i Karla Marksa i da je ostao pod njihovim utjecajem.29

Zapravo, ne samo Staljinu, ova zabluda se desila ve}ini mlade i obrazovane generacije u Rusiji. Darwinove, Huxleyove i Lamarckove ideje, koje su u to vrijeme smatrane nau~nim faktima, bile su razlog {to su mnogi mladi Rusi postali ateisti. Na to je mislio histori~ar Orlando Figes kada je u svojoj knjizi A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution (Tragedija jednog naroda: historija ruske revolucije) rekao da je "u Lenjinovoj mladosti Darwinov i Huxleyov nau~ni materijalizam imao gotovo svetost religije me|u ruskim intelektualcima"30 U istom djelu kroz slijede}i primjer Figes obja{njava kako je, pod utjecajem evolucionisti~ke propagande, ateiziran mladi radnik, Semen Kanatchikov, koji }e se potom priklju~iti bolj{evicima:

Pokazuju}i mu kako se, dr`e}i je toplom, u kutiji napunjenoj zemljom formiraju gliste i insekti, jedan mladi radnik mu je rekao da ~ovjeka nije stvorio Bog. Sirova nauka ovog tipa, koja se nalazila u ljevi~arskim bro{urama tog vremena, imala je veliki utjecaj na mlade radnike kao {to je bio i Kanatchikov. "To {to sam se oslobodio starih predrasuda usmjerilo me ka jednom uzlaznom tempu" - pisao je poslije. "...Vi{e ne idem u crkve i jedem ono {to sam nekada vjerovao da mi je zabranjeno."31

Me|utim, primjeri poput ovoga iz prethodnog citata, koji se isti~u kao dokaz tvrdnje da "`iva bi}a nisu stvorena od strane Boga, ve} da su se slu~ajno formirala" puka su praznovjerja i neutemeljene besmislice. Gliste i insekti se ne formiraju u zemlji slu~ajno i iz ni~ega, kako se tada vjerovalo, ve} izlaze iz jaja koja su se ve} prije nalazila u zemlji. Me|utim, zbog toga {to nauka tada jo{ nije bila doku~ila ~injenicu da "`ivot nikada ne nastaje iz ne`ive materije", praznovjerja sli~na navedenom su isticana i {irena velikom brzinom i poluobrazovanu rusku omladinu vodila u ateizam.

Pribli`avaju}i se Lenjinu posljednjih dana njegovog `ivota, Staljin je imao cilj napredovanja unutar Partije. Savladav{i sve protivnike, nakon Lenjinove smrti Staljin postaje jedini vladar Sovjetskog Saveza.

Ova ateisti~ka generacija, odrasla u Rusiji krajem XIX stolje}a, po~etkom XX stolje}a pojavila se na sceni kao vatreni komunisti.

Jedan od tih vatrenih komunista bio je i Staljin. Godine 1898 uklju~uje se u jednu tajnu komunisti~ku organizaciju. Od 1901. po~inje objavljivati tekstove u komunisti~kom ~asopisu Brdzola (Borba). Od tada do 1917. g. bio je aktivni militant komunisti~kog pokreta koji se nalazio pod liderstvom Lenjina. Nakon Oktobarske revolucije 1917. g., izabran je u peto~lano ~lanstvo Politbiroa, najvi{eg tijela Komunisti~ke partije. Uporedo sa Lenjinovom bole{}u iz 1923. g., Staljin je sve vi{e u~vr{}ivao svoju poziciju i mo} u Partiji. A nakon Lenjinove smrti dolazi u poziciju najmo}nijeg ~ovjeka. U periodu od pet godina, od 1924. do 1929., metodama kao {to su atentat, smrtna kazna i progon, rije{io se svih opozicionara unutar Partije. ^ak je i jedan od neimara Oktobarske revolucije, Trocky, bio `rtva Staljinovog bijesa i protjeran je iz Sovjetskog Saveza.

Nakon {to je ovako u~vrstio svoju vlast, Staljin je posegao za narodom. Lenjin je rije{io nacionalizirati sve agrarne sfere, me|utim, nakon velikih {teta i gladi 1920. i '19. g. bio je primoran odustati od ove nakane. Staljin je pak bio krajnje odlu~an da ovaj posao do kraja realizira. Po~eo je sa o`ivotvorenjem politike zvane "kolektivizacija". Cilj ove politike je bio: nacionalizacija sve imovine seljaka, zapljena njihove ljetine te njenim izvozom formirati izvor za ja~anje sovjetske industrije i armije.

Svoju kolektivizaciju Staljin }e provesti ubijanjem, torturama i mu~enjem gla|u i, dok }e {est miliona ljudi mukotrpno umirati od gladi, on }e izvan Sovjetskog Saveza izvesti na stotine hiljada tona `ita. Staljinova vlast }e jo{ jednom dokumentirati strahote materijalisti~kodarvinisti~ke misli koja ljude tretira kao stoku koja se patnjama mora dresirati.

Strahote kolektivizacije

Politiku kolektivizacije Staljin je zapo~eo 1929. g. Prema odredbama ove politike, ukida se sva privatna svojina zemlje, svaki seljak }e biti du`an odre|enu kvotu dati dr`avi i ne}e mo}i sam prodavati svoju ljetinu. Odre|ena kvota je opet bila veoma visoka i, da bi je ispo{tovali, seljaci su morali dati sve {to imaju. Ponavljala se tiranija koju je 1920. g. zapo~eo Lenjin.

Da bi proveo kolektivizaciju, Staljin je naredio primjenu najnemilosrdnijih metoda. Ubijani su oni koji su se suprotstavljali; deportirani su u Sibir (dakle, ubijani su dugoro~no) ili bivali podvrgavani gladi (dakle, lagahno umiranje). Na podru~ju cijele zemlje zapo~eta je hajka na "kulake" (bogate zemljoposjednike) koji su se opirali kolektivizaciji ili komunizmu uop}e. Ova politika se na slijede}i na~in opisuje u knjizi Crna knjiga komunizma

Kulaci koji su pru`ali otpor kolektivizaciji strijeljani su, drugi su deportirani sa `enama, djecom i starcima. Svakako, svi nisu bili direktno istrijebljeni, ali prisilni rad na koji su ih tjerali, u nenaseljenim zonama Sibira i Velikog Crnila, davao im je malo izgleda da pre`ive. Vi{e stotina hiljada tu je ostavilo svoje `ivote, ali ta~an broj `rtava ostaje nepoznat. Velika ukrajinska glad izme|u 1932. i 1933. g., koja je vezana sa otporom ruralne populacije prisilnoj kolektivizaciji, prouzrokovala je, u nekoliko mjeseci, smrt {est miliona osoba.32

Propaganda kolektivizacije vr{ene me|u seljacima Ukrajine 1929. g. Prilikom ovih propagandi kolektivizacija se predstavljala kao oru|e poljoprivredne produktivnosti. Me|utim, u stvarnosti ta praksa je bila po~etak jedne stra{ne neima{tine i gladi.

Teror koji se primjenjivao nad kulacima sadr`avao je najokrutnija mu~enja. Na primjer, u kolhozu Napolovski, neki Plotkin, "opunomo}enik" Komiteta distrikta, tjerao je ~lanove kolhoza da legnu na uzavrele pe}i, zatim ih je "hladio" zatvaraju}i ih gole u hangar.33

Poput prethodne, Lenjinove uprave, i Staljinov re`im je pod imenom "kulak" sebi stvorio imaginarnog neprijatelja i svi oni koje je trebalo ukloniti bili su `igosani kao "kulaci". U sve distrikte se {alju zapovijedi, nare|uje se hap{enje i strijeljanje odre|enog broja kulaka i sve one koje su smatrali nepo`eljnima sa lahko}om su stavljali u kategoriju "kulak". Ova situacija se na slijede}i na~in isti~e u knjizi Crna knjiga komunizma

U tim uvjetima nije bilo ~udno {to su u nekim distriktima izme|u 80 i 90% dekulakiziranih seljaka bili serednjaki, ni bogati ni siroma{ni. Trebalo je dosti}i, i ako je mogu}e prevazi}i, "indikativni" broj kulaka koji su nazna~ile lokalne vlasti! Seljaci su hap{eni i deportirani, neki zato {to su tokom ljeta prodavali `ito na pijaci, neki zato {to su tokom dva mjeseca 1925. ili 1926. zapo{ljavali jednog poljoprivrednog radnika, neki zato {to su posjedovali samovare, neki zato {to su u septembru 1929. ubili jednu svinju "s ciljem da je pojedu kako bi izbjegli njezino otu|ivanje".

Neki seljaci bili su uhap{eni pod izgovorom da su se "odali trgovini", a radilo se o obi~nim siroma{nim seljacima koji su prodavali proizvode vlastite proizvodnje; neki su bili deportirani pod izgovorom kako su njihovi stri~evi bili carski oficiri; drugi su bili etiketirani kao kulaci zbog "~estog posje}ivanja crkve". Ali, naj~e{}e, oni su ih klasirali kao kulake jer su se otvoreno protivili kolektivizaciji. U brigadama za dekulakizaciju vladala je takva konfuzija da je ~esto dolazilo do vrhunaca apsurda. Tako je u jednoj varo{i Ukrajine, da samo navedemo taj primjer, jedan srednjak, ~lan brigade za dekulakizaciju, bio uhap{en kao kulak od predstavnika jedne druge brigade za dekulakizaciju koja je vladala na drugoj strani varo{i!34

Me|u osobama etiketiranim i ubijenim kao "kulaci" prednja~ili su sve{tenici. Tako, "prema nepotpunim podacima, vi{e od 13.000 sluga kulta bili su "dekulakizirani" u 1930. g. U mnogo sela i varo{i kolektivizacija je simboli~no po~ela zatvaranjem crkve i dekulakizacijom popa".35

Kolektivizacija je imala dva velika rezultata: glad i deportaciju.

Glad - Staljinov proizvod

Rusko dijete koje je, zbog Staljinove namjerne politike nesta{ice, pre`ivljavalo glad i ~ije su noge izgledale skoro kao dvije gran~ice.

Isto kao i Lenjin, Staljin je imao namjeru koristiti kolektivizaciju kao oru`je protiv naroda. Sa teritorije koju odredi po li~nom naho|enju mogao je skupiti `ita koliko god je `elio i na taj na~in je gla|u mogao ubijati ljude u bilo kojem dijelu zemlje. Upravo je tako i uradio. Ukrajina, koja se opirala komunisti~kom re`imu, putem kolektivizacije uzeta je na ni{an. Najve}a "glad ljudske proizvodnje" u historiji zabilje`ena je na ovoj teritoriji: ukupno {est miliona ljudi je umrlo zbog gladi!

Razvoj doga|aja je veoma zanimljiv. Prvo je, 1931., u skladu sa generalnom politikom kolektivizacije, dr`ava od Ukrajine, koja godi{nje ubire ukupno 18 miliona tona, zatra`ila isporuku 7.7 miliona tona `ita. To je za seljake, koji su se i ina~e te{ko odr`avali u `ivotu, gotovo zna~ilo smrtnu presudu gla|u. U skladu s tim, ukrajinski seljaci se po~e{e opirati Staljinovim jedinicama. Ova situacija je, me|utim, Staljina u~inila jo{ vi{e nemilosrdnim. Jula 1932. izdao je smrtnu presudu za cijelu Ukrajinu: na prethodnu kvotu zatra`io je dodatnih 7.7 miliona tona `ita. Milioni ukrajinske populacije bilo je time osu|eno na smrt gla|u. Rezultati ovakve politike se na slijede}i na~in opisuju u knjizi The Russian Century: A Photographic History of Russia's 100 Years (Ruska era: historija 100 posljednjih godina) autora Briana Moynahana:

Zvani~ne komunisti~ke snage su oru`jem opkolile Ukrajinu. "Pretresali su ku}e, spremi{ta i kolibe", pri~ao je jedan od `rtava. "Potom su izi{li vani i pretresali hambare i koko{arnike." Na njivama su postavljene osmatra~nice. Naoru`ani stra`ari su odatle posmatrali one koji kljune `ito; uhva}eni bi osu|ivani na najmanje 10 godina zatvora, a neki su na licu mjesta ubijani. Na jednom sudu u Harkovu je u toku jednog mjeseca izre~eno 150 smrtnih kazni; jedna `ena je osu|ena na 10 godina zatvora zato {to je, nakon {to joj je mu` umro od gladi, iz svoje njive otkinula 10 klasova kukuruza.

Preostale koko{i i svinje su tako|er pojedene po~etkom zime 1932. g., potom i ma~ke i psi. "Njih je te{ko uhvatiti. @ivotinje su se ve} pla{ile ljudi i {irom su otvorile o~i. Ljudi su ih varili", pisao je Vasily Grossman. Do pred kraj 1932. Moskvi su uspjeli isporu~iti svega 4.7 miliona tona `ita. Progla{ena je nova kampanja prisilnog skupljanja. Meteorolozi su pohap{eni zbog {to su dali pogre{ne vremenske prognoze koje su prouzrokovale o{te}enje `itarica. Veterinari su strijeljani pod izgovorom da su na gazdinstvima sabotirali `ivotinje. Stru~njaci iz agronomije su optu`eni i etiketirani kao "kulaci" i deportirani u Sibir. Kada su se 1933. otopili snjegovi, po~ela je masovna glad. Ljudi su jeli mi{eve, mrave i gliste. Od masla~ka i koprive su pravili ~orbe. The New York Evening Journal je posjetio jedno selo dvadeset milja udaljeno od Kijeva. "U jednoj kolibi su varili ne{to poput sme}a. U loncu je bilo ne{to nalik na kosti, ko`u i ~izme. Ljudi su napu{tali svoja sela. Kle~ali su na koljenima pored pruge i kroz prozore prosili komad kruha. No}u su po Kijevu hodala kola skupljaju}i tijela umrlih. Djeca su imala mr{ava i izdu`ena lica nalik mrtvoj ptici."

^inovnici su i dalje tra`ili ljetinu; ubijane su majke kod kojih su u kazanima nalazili krompir. Zbog toga {to nisu otkrivali izvor hrane, strijeljane su osobe koje svojim debelim tijelima nisu pokazivale tragove gladi. "Provodimo historijsku neminovnost! Izvr{avamo na{u revolucionarnu zada}u! Pribavljamo `ito za na{u socijalisti~ku zemlju", govorili su. "Vidio sam `ene, djecu nabubrenih stomaka, o~iju poplavljelih kao da su mrtve. I le{eve... u kolibama seljaka, na otopljenom snijegu Stare Volge, vidio sam le{eve ispod mosta u Harlovu", pisao je Lev Kopolev, jedan od slu`benika...

Putem diplomatskih izvje{taja i stranih kompetentnih lica, vijest o gladi je stigla na Zapad. Pod okriljem Be~ke nadbiskupije formiran je me|unarodni komitet. Me|utim, nisu mogli ni{ta uraditi po{to je sovjetska vlada negirala postojanje bilo kakve gladi.36

Prilikom gladi koju je inicirao Staljin, u Ukrajini je umrlo {est miliona osoba. Gore: gla|u iscrpljena majka sa djetetom. Dolje: tijela maloljetne djece koja su pomrla od gladi.

Prizori ovih strahota su utjecali na ruskog pisca Mihaila [olohova, koji je, u pismu upu}enom Staljinu, tra`io zaustavljanje ove tiranije. Sve to je, me|utim, Staljin radio svjesno:

Aprila 1933. pisac Mihail [olohov, u prolazu kroz varo{ Kuban, napisao je dva pisma Staljinu izla`u}i mu detaljno na~in na koji su lokalne vlasti otimale torturom sve rezerve ~lanovima kolhoza, koji su zatim gladovali. On je tra`io od prvog sekretara da po{alje pomo} u hrani. U svom odgovoru piscu, Staljin je bez okoli{anja otkrio svoju poziciju: seljaci su bili upravo ka`njeni jer su "{trajkali i pravili sabota`e", zato {to su "vodili rovovske ratove protiv sovjetske vlasti, rat na `ivot ili smrt". Dok su 1933. g. milioni seljaka umirali od gladi, sovjetska vlada nastavila je izvoziti u inozemstvo 18 miliona kvintala `ita za "potrebe industrijalizacije".37

I STALJINOVA STVARNOST

STALJINOVA LA@...

Jedna zna~ajna odlika komunizma je u tome {to on predstavlja sistem koji se zasniva na la`ima koje su proizvedene i {irene od strane zvani~nih institucija. Prilikom neima{tine, koju je prouzrokovala Staljinova politika, u Sovjetskom Savezu je od gladi umrlo {est miliona ljudi, a stotine hiljada djece je bilo na meti ove katastrofe. Ova fotografija dokumentira "`ivotni standard" koji je, u vrijeme Staljina, smatran pogodnim za djecu Sovjetskog Saveza. Me|utim, na propagandnim plakatima Staljin je predstavljen kao blagi rukovodilac kome dobro odnjegovana i sretna djeca poklanjaju cvije}e.

Razlog smrti {est miliona mu{karaca, `ena, staraca, djece i beba bila je neima{tina, neima{tina stvorena zato {to su tako iziskivali prohtjevi Komunisti~ke partije, ne zbog toga {to u Sovjetskom Savezu nije uspijevalo dovoljno `ita. Dakle, apsolutna "bijeda stvorena ljudskom rukom", masovni pokolj! Staljin je `elio da za bijedu naroda ne sazna Zapad po{to je mislio da bi humanitarna pomo} ubla`ila kaznu koju je odredio za Ukrajinu. U periodi~nom glasilu Soviet Studies, histori~ar Dana Dalrymple je o aktualnom pitanju dala slijede}i komentar:

Zvani~ni Sovjetski Savez nikada nije priznao postojanje gladi. Ameri~ka i engleska istra`ivanja na Sovjetskom Savezu povremeno su spominjala neku glad u Ukrajini, generalno ni{ta nisu govorili, izuzev jednog-dva detalja. Me|utim, vlada zna i raspola`e veoma dobrom arhivom vezanom za prethodne gladi u Sovjetskom Savezu. U ~emu je razlika? Odgovor: za razliku od prethodnih, neima{tina i glad iz 1932.-1934. izgleda kao katastrofa izazvana ljudskom rukom.38

Sa najmanje ~etiri miliona `rtava, ukrajinski seljaci su dali najve}i danak kolektivizaciji. Zbog istog razloga, u Kazakistanu je umrlo milion ljudi. Milion `rtava dao je tako|er i sjeverni Kafkaz i Crna Zemlja. Jednom naredbom, Staljin je u smrt poslao {est miliona ljudi!

Depotracije i radni kampovi

Dok je gla|u ubijao Ukrajince, koji su se opirali komunizmu, pokolje nad mnogim drugim narodima Staljin je obavio ka`njavaju}i ih deportiranjem. Ova praksa, realizirana pod nazivom "deportacija", ko{tala je `ivota nekoliko miliona ljudi. Mnoge nacionalne manjine Sovjetskog Saveza, od kojih naro~ito treba izdvojiti Turke sa Krima, u jednoj su no}i silom oru`ja istjerani iz domova i upu}eni na hiljadama kilometara udaljena polja smrti. Samo broj onih koji su umrli u putu mjeri se stotinama hiljada. Dolje navedene zabilje{ke, koje je o ovim deportacijama vodio jedan slu`benik Komunisti~ke partije, ilustrativno pokazuju da deportacija na jeziku Sovjeta ima zna~enje "masovnog ubistva":

Dvadeset devetog i 30. aprila 1933. dva konvoja deklasiranih elemenata bila su nam poslata vozom iz Moskve i Lenjingrada. Kada su stigli u Tomsk, ovi elementi bili su smje{teni na rije~ne la|e i bili su iskrcani, jedni 18., drugi 26. maja, na ostrvo Nazino, smje{teno na u{}u Oba i Nazine. Prvi konvoj ~inilo je 5.070 osoba; drugi 1.044, zna~i ukupno 6.114 osoba. Uvjeti transporta bili su u`asni: nedovoljna i grozna hrana; nedostatak zraka i mjesta; najslabiji su snosili posljedice. (...) Rezultat: svakodnevno je umiralo od 350 do 400 osoba. Me|utim, ovi `ivotni uvjeti pokazali su se kao pravi luksuz u odnosu na ono {to je ~ekalo deportirane na ostrvu Nazino (trebali su biti preba~eni, u grupama, do njihove krajnje destinacije, prema sektorima kolonizacije smje{tenim na gornjem toku rijeke Nazina). Ostrvo Nazino je potpuno pusto mjesto, bez ijedne ku}e. (...) Bez alata, bez sjetve, bez hrane... Novi `ivot je po~eo. Sutradan, po dolasku prvog konvoja, 19. maja, po~eo je padati snijeg, digao se vjetar. Izgladnjeli, mr{avi, bez krova, bez alata (...), deportirani su se na{li u bezizlaznoj situaciji. Mogli su samo zapaliti vatru i tako poku{ati izbje}i hladno}u. Ljudi su po~eli umirati. (...) Prvog dana pokopali smo 295 le{eva. (...) Tek ~etvrtog ili petog dana nakon dolaska deportiranih na ostrvo, vlasti posla{e brodom malo bra{na, nekoliko stotina grama po osobi. Nakon {to su dobili mr{avu porciju, ljudi su tr~ali prema obali i poku{ali rastopiti, u svojoj kapi, pantalonama ili jakni, malo tog bra{na sa vodom. Ali, ve}ina deportiranih pro`dirala je bra{no bez i~ega i zatim umirala gu{e}i se. Tokom cijelog njihovog boravka na ostrvu, deportirani su sveukupno primili ne{to bra{na. Oni najsnala`ljiviji poku{avali su ispe}i galete, ali nije bilo posu|a. (...) Uskoro su se pojavili slu~ajevi kanibalizma. (...)39

U svojoj knjizi The Harvest of Sorrow (@etva tuge), Robert Conquest ovako opisuje deportacije iz Staljinovog vremena:

Dvadeset posto su ~inila djece do 15 godina, a uglavnom su u toku deportacije umirala mala djeca. Naro~ito se to doga|alo '40-ih godina u masovnim deportacijama nacionalnih manjina. Prirodno je da je me|u deportiranima bilo i onih u razli~itim fizi~kim stanjima; trudnice na primjer. Kada je umrla beba majke, koja se porodila u vozu prilikom deportacije, vojnici su ga izbacili vani dok je voz bio u hodu. Deportirani veoma rijetko stignu do svoje krajnje destinacije. Uglavnom su ostajali u oblasnim varo{ima...

STALJINOVI LOGORI SMRTI Prizor iz jednog zatvora sa teritorije Magadan u Sibiru: milioni ljudi su ovdje `ivjeli i umirali pod katastrofalnim uvjetima, Oni koji su prema politici Komunisti~ke partije pokazivali i najmanji otpor bili su otpremljeni u radne kampove zvane "Gulag". Zatvorenici su u kampovima radili do iznemoglosti. Na fotografijama: neki prizori snimljeni u Gulagu Gore: jedan prizor od nekoliko miliona ljudi, koji su za vrijeme Staljina ukrcavani u vozove i deportirani Industrijski projekti Sovjetskog Saveza su se realizirali upo{ljavajem zatvorenika. Desno: djeca, Uzbeci, me|u radnicima koji su, pod veoma te{kim uvjetima, upo{ljavani na gradili{tu tunela Fergana. Materijalisti~ka filozofija u koju je bezrezervno vjerovao, bila je presudni faktor utjecaja da Staljin postane ovako nemilosrdan ubica. Njegovu radnu sobu u kojoj je potpisao odluke za smrt miliona ljudi ukra{avao je hladni portret Karla Marxa.

U Arhangelu su sve crkve pozatvarane i kori{tene kao zatvori za deportirane. Seljaci se nisu mogli kupati i tijela su im bila prekrivena raznim ranama. U varo{i su preklinjali za pomo}. Me|utim, narod je dobio kategori~nu naredbu da im ne smiju pomagati. Ni mrtve ~ak nisu smjeli kupiti. Prestra{eni stanovnici varo{i su se sami zatvarali. Svih 47 crkava u gradu Vologda je tako|er bilo upotpunosti napunjeno deportiranima.40

Pored deportacija, drugi metod masovnog uni{tenja bili si radni kampovi. Kao {to smo i prethodno naglasili, koncentracioni logori, koji se na ruskom nazivaju "Gulag", uglavno su podizani na teritorijima kao {to je Sibir, gdje vladaju smrtonosni uvjeti. Milioni ljudi, za koje se mislilo da su protiv sovjetske vlasti, uhap{eni su i otpremljeni u gulage. Ra~una se da je izme|u 1928. i 1953. g. (Staljinov period) kroz Gulag ukupno pro{lo preko 30 miliona osoba. Od toga preko dvije tre}ine, dakle najmanje 20 miliona ljudi je izgubilo `ivote u ovim kampovima. Zatvorenici, koji su, `ive}i na granici gladi, radili po 14 do 16 sati dnevno, pod banalnim su izgovorima bivali ubijani od strane stra`ara. Namjernim ostavljem bez hrane, neki zatvorenici su umrali od gladi, neki su umirali zbog fizi~ke slabosti nastale uslijedkatastrofalnih uvjeta `ivota i nedovoljne ishrane. Mnogi zatvorenici, koji su, u pocijepanoj i krajnje tankoj odje}i, radili na sibirskim hladno}ama, umirali su od studeni. Poznata je ~injenica da su, zbog smrzavanja, zatvorenicima Gulaga otpadali prvo prsti na nogama i rukama, da su im se "lomili" i otpadali nosevi i u{i i da je, zbog toga, umiralo na stotine hiljada zatvorenika. Sli~ni primjeri u`asa navedeni su i u The Gulag Archipelago, 1918-1956 (Arhipelag Gulag, 1918-1956), knjizi poznatog ruskog pisca Aleksandra Sol`enjicina.

Crveni teror isto^nog bloka

Staljin je umro 1953.godine. Teror, koji je Lenjin zapo~eo, a Staljin uz dopune nastavio, ko{tao je `ivota desetine miliona ljudi, na desetine raznih naroda podvrgao bolu i torturama. Osnovne crte globalnog bilansa komunisti~kog vandalizma iz vremena Lenjina i Staljina se na slijede}i na~in iznose u knjizi Crna knjiga komunizma

Strijeljanje desetina hiljada talaca ili osoba koje su ba~ene u zatvor bez su|enja i masakr stotina hiljada revoltiranih radnika i seljaka izme|u 1918. i 1922.;

glad 1922., koja je prouzrokovala smrt pet miliona ljudi;

likvidacija i deportacija Kozaka sa obale rijeke Don;

ubistvo desetine hiljada ljudi u koncentracionim logorima izme|u 1918. i 1930.;

deportacija gotovo 690.000 ljudi tokom "velike ~istke" izme|u 1937. i 1938. g.;

PROSTRIJELJENE LOBANJE Staljinova tajna policija je veliki dio egzekucija izvr{ila tajno. Ove lobanje ekshumirane iz jedne masovne grobnice u Chelyabinsku pripadaju osobama koje su ubijene pucanjem u glavu od strane sovjetske tajne slu`be NKVD iz Staljinovog perioda. (Na desnoj lobanji se vidi trag metka.)

deportacija dva miliona "kulaka" (ili onih za koje se tvrdilo da su kulaci) izme|u 1930. i 1932.;

uni{tenje {est miliona Ukrajinaca namjernom i nezbrinutom gla|u u periodu 1932.-1933.;

deportacija stotina hiljada Poljaka, Ukrajinaca, Balta, Moldavijaca, Basarabijaca u periodu 1939.-1941., zatim 1944.-1945.;

deportacija Nijemaca s Volge 1941.;

deportacija i napu{tanje Tatara sa Krima 1943.;

depotracija i napu{tanje ^e~ena 1944.;

depotracija i napu{tanje Ingusa 1944. 41

Mada u ograni~enoj mjeri, sovjetski re`im je nakon Staljinove smrti u{ao u jedan period popustljivosti. Me|utim, "imperija straha" formirana u vrijeme Staljina opet je nastavila strahom upravljati masama. Ovaj re`im straha, koji je vladao u Sovjetskom Savezu i uop}e u svim komunisti~kim dru{tvima, detaljnije }emo analizirati u narednom poglavlju.

Sovjetski teror se nije ograni~avao samo na svoj narod. Uporedo sa Drugim svjetskim ratom, Sovjetski Savez se pro{irio i na Isto~nu Evropu. Okon~anjem rata, zna~ajan broj zemalja Isto~ne Evrope je ostalo pod utjecajem SSSR-a. Raznim politi~kim zavjerama i manevrima, u toku nekoliko godina, Moskva je sve ove zemlje uzela pod svoju dominaciju. Evropske zemlje poput Poljske, Ma|arske, ^ehoslova~ke, Rumunije, Bugarske, Albanije i Isto~ne Njema~ke su pale u ralje krvavog Staljinovog re`ima.

Crveni vandalizam je i stanovnicima ovih zemalja tako|er po~eo prire|ivati pakleni `ivot. Re`imski opozicionari su jedan po jedan hap{eni, mu~eni i ubijani. Za vrlo kratko vrijeme na svim ovim prostorima zavladao je strah i teror. U jednom bugarskom dokumentarnom filmu snimljenom nakon pada Sovjetskog Saveza, po~etkom '90-ih godina, jedna `ena prepri~ava doga|aj koji joj se dogodio ujesen 1944.:

Nakon prvog hap{enja mog oca, sutradan oko podne do{ao je u ku}u jedan policajac i predao mojoj majci poziv da do|e u policijsku stanicu broj 10. Nakon toga, moja majka se obukla, bila je to lijepa `ena, vrlo blage prirode, i oti{la je. Mi smo je ~ekali i ~ekali, nas troje djece. Ona se vratila oko 1 sahat i 30 minuta, bijela kao snijeg, izgu`vana, odrpana. ^im je u{la, pri{la je pe}i, skinula poklopac, po~ela se skidati, i sve spalila. Zatim se okupala, i tada nas je zagrlila. Mi smo zaspali. Sutradan, ona je po~inila svoj prvi poku{aj samoubistva, nakon toga su bila jo{ tri poku{aja, a zatim se dva puta trovala. Ona je jo{ `iva, ja se brinem o njoj... mentalni je bolesnik. [ta su joj uradili, nikada nismo uspjeli saznati.42

Bile su strahote ono {to se ~inilo zarobljenima. O metodama torture u Rumuniji, koje je primjenjivao re`im Nikolaya ^au{eskua se u knjizi Crna knjiga komunizma daju slijede}i podaci:

Osim ^ehoslova~ke, i Rumunija je obogatila originalne poteze historije represije u centralnoj i jugoisto~noj Evropi: ona je vjerovatno bila prva zemlja koja je na evropski kontinent uvela metode "reedukacije" "ispiranjem mozga", koju su koristili azijski komunisti. Nesumnjivo, ona ih je ~ak usavr{ila prije masovne upotrebe u Aziji. \avolski cilj poduhvata bio je da se zatvorenici okrenu jedan protiv drugog. Ovaj pronalazak bio je upotrijebljen u relativno modernom zatvoru Pitesti, sagra|enom 30-ih godina, 110 km od Bukure{ta. On se po~eo upotrebljavati u decembru 1949. i koristio se oko tri godine. (...) Cilj je bio reedukacija politi~kih zatvorenika, kombiniraju}i pou~avanje tekstova komunisti~ke doktrine sa fizi~kom i moralnom torturom.43

Ove torture su naro~ito imale za cilj uni{tavanje religioznih uvjerenja zatvorenika. U ishodu zlo~ina~kih tortura, od zatvorenika se tra`ilo da negiraju postojanje Boga:

Sekuritatea, rumunska politi~ka policija, tokom saslu{anja koristila je "klasi~ne" metode torture: mla}enje, udaranje po tabanima i vje{anje za stopala sa glavom prema dolje. U Pitesti, okrutnost mu~enja daleko je prevazi{la ove metode: "Sve mogu}e i nemogu}e vrste patnji su se koristile: razli~iti dijelovi tijela bili su spaljivani cigaretom; zatvorenici su imali gangrenu zadnjice, meso im je otpadalo kao kod gubavaca; tjerali su druge da jedu sve vrste izmeta i kad su povra}ali, ono {to povrate ubacivali su im u grlo."

Ma{ta Turcanua koja tjera na delirij naro~ito je bila plodna protiv studenata vjernika koji su odbijali da se odreknu Boga. Neki su bili svakog jutra "kr{teni" na slijede}i na~in: zagnjurili bi im glavu u klozetsku {olju punu urina i fekalija - dok su drugi zatvorenici pjevali psalme oko procesa kr{tenja. Da se mu~enik ne bi udavio, vadili su mu glavu s vremena na vrijeme i pustili bi ga da nakratko udahne prije no {to mu ponovo zagnjure glavu u magmu. (...)

Prva faza zvala se "vanjsko demaskiranje": zatvorenik je morao pokazati dokaz svoje vjernosti priznaju}i {ta je sakrio tokom istrage o njegovoj aferi, naro~ito veze s prijateljima na slobodi. Tokom druge faze, "unutra{njeg demaskiranja", on je morao potkazati one koji su mu pomogli u zatvoru. Tokom tre}e faze, "demaskiranja javnog morala", tra`ilo se od zatvorenika da izvrije|a sve ono {to je smatrao svetim - svoje roditelje, suprugu, vjerenicu, Boga, ako je bio vjernik, prijatelje. Onda dolazi ~etvrta faza: kandidat za u~lanjenje u OZKU morao je "reeducirati" svog najboljeg prijatelja, mu~e}i ga vlastitim rukama, i tako i sam postaju}i d`elat.44

Torture poput ovih primjenjivale su se u svim zemljama Isto~nog bloka. Izbezumljeni zlo~ini komunizma i njegova svirepa mr`nja prema vjeri stvorili su re`ime sa najstra{nijim torturama u historiji. Darvinisti~komaterijalisti~ka filozofija, koja na ljudska bi}a gleda kao na pojedina~ne vrste `ivotinja i po kojoj je potrebna konstantna upotreba sile, tortura i straha da bi se ove navodne "`ivotinje" dovele u red, u tamnicama komunisti~kih re`ima pretvorena je u tragi~ne torture.

Upravo su to razlozi zbog kojih ovu knjigu s pa`njom moraju pro~itati oni koji darvinizam ili teoriju evolucije ne vide kao opasnost. Zbog toga {to je kona~ni cilj darvinisti~kokomunisti~ke ideologije slijede}i: me|usobno sukobiti i uni{titi ljude i animalizirati ih udaljavaju}i ih od svih eti~kih vrijednosti i duhovnih ljepota koje imaju i tako ljudsku zajednicu pretvoriti u "`ivotinjska krda" koja se s lahko}om usmjeravaju. Mogu to raditi pod bilo kojom ideologijom, cilj je isti. Historija tako|er svjedo~i o tome.

Mrak Kube

Drugi komunisti~ki re`im koji se uz pomo} Sovjetskog Saveza odr`avao na nogama u periodu hladnoga rata je Castrova diktatura u Kubi. Gerilski pokret, koji se razvio pod liderstvom Fidela Castra i podr{kom lidera argentinske gerile, Che Guevare, 1959. je u Kubi zauzeo vlast. Vojnom i politi~kom pomo}i koja je dolazila od Sovjetskog Saveza, Castro je {titio svoj re`im, a ~ak je na nogama uspio ostati i nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Komunisti~ka revolucija koju je u Kubi realizirao duo Fidel Castro-Che Guevara uglavnom se predstavlja u jednoj romanti~noj atmosferi i prepri~ava se kao storija o juna{tvu. Me|utim, komunizam je u Kubu donio samo bijedu i u`asne torture.

Komunisti~ki pokret Kube, a op}enito i cijele Latinske Amerike, odslikavao se u jednoj romanti~noj atmosferi. Naro~ito se gerilska borba Che Guevare predstavljala gotovo kao "juna~ka pri~a". Posteri Chea su se nalazili u rukama mnogih omladinaca, koji su te`ili komunizmu i koji su pjevu{ili komunisti~ke melodije latinoameri~kog porijekla. S tim u vezi, komunisti~ka revolucija u Kubi predstavlja "oslobodila~ku borbu" koja je od tiranije i muka spasila kubanski narod.

Stvarnost, me|utim, uop}e nije takva. Razmaknu li se zavjese romanti~no stvorenih legendi "Chea" i "Fidela", pojavit }e se mra~no lice kubanske komunisti~ke diktature. Radni kampovi i zatvori komunisti~ke Kube se na slijede}i na~in opisuju u Crnoj knjizi komunizma:

Radni uvjeti bili su te{ki po{to su zatvorenici radili gotovo goli, jer su od odje}e imali samo ga}e. Za kaznu su neposlu{ni morali kositi travu zubima, a drugi su bili nekoliko sati potopljeni u septi~ke jame.

Nasilje zatvorskog re`ima pogodilo je i politi~ke i nepoliti~ke zatvorenike. Ono je po~injalo saslu{anjem koje je vodio Departemento Tecnico de Investigaciones, DTI istra`ni odjel. DTI je koristio izoliranost i fobije zatvorenika: jedna `ena koja se bojala insekata bila je zatvorena u }eliju punu `ohara. DTI je koristio i nasilne fizi~ke presije: zatvorenici su bili primorani popeti se uz stepenice u cipelama napunjenim olovom, a zatim su ih gurali da bi zatvorenici sa stepenica. Na fizi~ku dodaje se i psihi~ka tortura, koja je ~esto bila medicinski pra}ena; ~uvari su koristili pentotal i druge droge da bi odr`ali zatvorenika budnim. U bolnici Mazzora prakticirani su elektro{okovi u represivne svrhe, bez ikakvih restrikcija. ^uvari su koristili pse ~uvare i pravili se kako }e pristupiti egzekuciji; disciplinske }elije bile su bez struje i bez vode; zatvorenik koga su `eljeli obezli~iti dr`an je u samici. (...)

Posjete bli`njih davale su ~uvarima priliku da poni`avaju zatvorenike. U Cabani su se oni morali pojaviti goli pred svojom porodicom. Zatvoreni mu`evi morali su prisustvovati intimnom rovljenju svojih supruga.

U zatvorskom univerzumu u Kubi polo`aj `ena posebno je bio dramati~an po{to su one bez odbrane bile izlo`ene sadizmu ~uvara. Vi{e od 1.100 `ena bile su osu|ene iz politi~kih razloga od 1959. g. Godine 1963. one su zatvorene u zatvor Guanajay. Nekoliko svjedo~enja govori o kori{tenju seansi batinanja i raznih poni`avanja. Primjer: prije no {to }e se tu{irati, zatvorenice su se morale skinuti pred ~uvarima koji su ih bezrazlo`no tukli.45

Nakon revolucije u Kubi je pogubljeno skoro 10 hiljada osoba, a preko 30 hiljada ih je zatvoreno pod uvjetima navedenim u prethodnom citatu. Komunisti~ki re`im, kao i svugdje i u Kubu je donio bol, torture i strah. [tavi{e, narod Kube je sve vi{e siroma{io.

Sovjetski pokolji u Afganistanu

Analiziraju}i bilans vandalizma bolj{evisti~ke marksisti~kolenjinisti~ke ideologije i Sovjetske Rusije, potrebno je imati u vidu i zemlje okupirane od strane Sovjetskog Saveza. Ovdje treba ista}i Afganistan kao zemlju koja je najvi{e bila izlo`ena tiraniji.

Godine 1978. u Afganistanu se dogodio dr`avni pu~ koga su organizirali komunisti~ki generali i odre|eni civilni komunisti. Pu~isti su izdali proglas da }e zemljom upravljati komunisti~ki re`im. Protiv vjere su zapo~eli okrutan rat. Ova politika se na slijede}i na~in izla`e u jednoj knjizi o aktualoj temi:

Malo poslije, komunisti~ka vlada dekretirala je antivjersku kampanju. Kur'an je spaljivan po javnim trgovima. Vjerski {efovi (imami) su hap{eni i masakrirani. Tako su u klanu Mod`adedi, vrlo utjecajne {iitske vjerske grupe, svi ljudi, zna~i 130 osoba iz iste porodice, masakrirani u no}i 6. januara 1979. Vjerske prakse bile su zabranjene za sve vjere.46

Afganistanski komunisti nisu bili ni{ta vi{e do pla}ene marionete u rukama Sovjetskog Saveza. Pona{ali su se u skladu sa "savjetni~kim" direktivama koje su stizale iz Moskve, nad vlastitim narodom su provodili genocid na na~in kako su im sugerirali drugovi iz Moskve. Za relativno kratko vrijeme, koliko su ostali na vlasti, proveli su veliki teror:

U martu 1979. godine selo Kerala bilo je Oradour-sur-Glan Afganistana: 1.700 odraslih i djece, cijela mu{ka populacija sela okupljena je na trgu i strijeljana; mrtvi i ranjeni sahranjeni su jedni na drugima u tri masovne grobnice, uz pomo} buldo`era. Prestravljene `ene dugo su posmatrale kako se mrdaju brda{ca zemlje, jer su oni koji su `ivi zakopani poku{avali da se oslobode. A zatim vi{e nikakvog trzaja. Sve majke i udovice oti{le su u Pakistan.47

U Kabulu je vladao teror. Zatvor Pol-e Tcharki, smje{ten na istoku grada, postao je koncentracioni logor. Direktor zatvora, Sayyed Abdullah, obja{njavao je zatvorenicima: "Vi ste ovdje da bismo vas sveli na sme}e!" Tortura je redovno prakticirana: "Najve}e kazna u zatvoru je zakopavanje `ivih ljudi u grobnice!" Zatvorenici su pogubljivani iz vi{e razloga, za istu no} po nekoliko stotina njih, "le{evi i oni koji su jo{ krkljali zakopavani su uz pomo} buldo`era". Pro{irena je Staljinova metoda koja je kori{tena za ka`njene narode. Tako je 15. augusta 1979. uhap{eno 300 osoba iz etni~ke grupe Hazara osumnji~enih da podr`avaju pokret otpora. "Oko 150 njih su buldo`erima zakopani `ivi; drugu polovinu su posuli gorivom i `ive zapalili." U septembru 1979. vlasti iz zatvora priznale su kako je 12.000 zatvorenika eliminirano. Direktor zatvora Pol-e Tcharki izjavljivao je: "Ostavit }emo samo jedan milion Afganistanaca `ivih, to je dovoljno da se izgradi socijalizam!"48

TSve ovo je praksa kojom se rukovodilo iz Moskve. Doista, svi unutra{nji nemiri u Afganistanu su doga|anja koja je Sovjetski Savez unaprijed planirao. U Moskvi je unaprijed odlu~eno da se, uz pomo} afganistanskih komunista, organizira pu~ u toj zemlji, a potom i agresija pod izgovorom za{tite navodnog "demokratskog" re`ima. Razlog koji je Moskvu gurnuo u ovaj plan je, kao {to to danas priznaju i mnogi politi~ki analiti~ari, islam koji je od strane komunista u to vrijeme do`ivljavan kao velika opasnost.

Na kraju, isti~u}i otpor koji su muslimanski mud`ahedini pru`ali afganistanskom komunisti~kom re`imu, Crvena armija je 27. decembra 1979. izvr{ila agresiju na Afganistan. Uporedo sa ovom agresijom rastao je i obim vandalizma koji se primjenjivao nad afganistanskim narodom.

Godine 1979. Crvena armija je okupirala Afganistan i kao okupator je u ovoj zemlji ostala punih 10 godina. A {to se ti~e opravdanog otpora, koga su protiv Crvene armije pru`ale mud`ahedinske grupe, komunisti~ka armija ga je nastojala ugu{iti najokrutnijim i najnemilosrdnijim metodama. Jedan afganistanski borac obja{njava metode Crvene armije:

Sovjeti su se okomili na svako ognji{te plja~kaju}i, nasmrt premla}uju}i i siluju}i `ene. Ovo barbarstvo je gore od onog instinktivnog, ono je programirano; oni znaju da, ~ine}i takva zlodjela, duboko uni{tavaju na{e dru{tvo.49

Protiv afganistanskih muslimana Crvena armija je koristila najbestijalnije metode: kako bi zavarali i primorali afganistansku djecu da ih uzmu u ruke, proizvodili i bacali "bombe u obliku igra~aka", nad zarobljenim mud`ahedinima su se primjenjivale najokrutnije torture, civile su bombardirali bez ikakvog kolebanja. Iza desetogodi{nje sovjetske okupacije ostalo je desetine hiljada mrtvih i isto toliko osaka}enih. Afganistan je danas zemlja sa najve}om proizvodnjom proteza ruku i nogu, po{to su instalirane nagazne mine Crvene armije bile uzrok da desetine hiljada afganistanskih mladi}a ostane bez nogu i ruku. Nakon povla~enja Sovjeta, Afganistan, koji je gurnut u nestabilnost, postaje popri{te krvavog gra|anskog rata.

Ukratko, iniciran 70-ih godina od strane Moskve, vandalizam je tokom ~etvrt stolje}a Afganistanu priredio veliki bol i tiraniju.

Kao {to smo i malo~as istakli, postepeno {irenje islama komunisti~ki Sovjetski Savez je vidio kao opasnost koja mu prijeti. Tiranija koju je provodio bila je s ciljem zaustavljanja ovog {irenja. Zbog toga su zabranjivani vjerski obredi, Kur'an spaljivan, vjernici ubijani.

Ovdje je, me|utim, skrivena jedna veoma bitna ta~ka koju ne mogu uvidjeti ovi ateisti~ki sistemi: zbog toga {to ne mogu poijmiti iskrenu vjeru u Boga, ateisti smatraju da }e uni{tavanjem svetih knjiga nestati i vjere. Me|utim, vjera je skrivena u ljudskim srcima. I svi iskreni vjernici znaju da su isku{enje sve neda}e {to ih zadese i strpljivi su pod svim uvjetima i okolnostima. Putem kur'anskih ajeta Allah, d`. {., daje slijede}e obavje{tenje vjernicima:

Mi }emo vas dovoditi u isku{enje malo sa strahom i gladovanjem, i time {to }ete gubiti imanja i `ivote, i ljetinu. A ti obraduj izdr`ljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo ka`u: "Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!" Njih ~eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom Putu! (Al-Baqarah, 155-157).

Kao {to se vidi u navedenim ajetima, vjernici se na ovom svijetu na razne na~ine stavljaju na ku{nju i, u svakoj nevolji, oni se obra}aju svome Gospodaru i od Njega pomo} tra`e. Upravo iz tog razloga neda}e koje ih zadese vjernicima ne predstavljaju nespokojstvo i bezna|e, ve}, naprotiv, one su uzrok radosti zbog toga {to je to saop}eno u Kur'anu i {to je to jedno obe}anje koje }e omogu}iti osiguranje jednog stepena vi{e na budu}em svijetu.

Brutalna komunisti^ka filozofija: animalizacija ljudi

Podaci koje smo iznijeli od po~etka ovog poglavlja dovdje pokazuju da je apsurd komunizma, koji su iznijeli materijalisti~ki ideolozi poput Marxa i Engelsa, bio jedna ma{inerija smrti koja je XX stolje}e gu{ila u krvi. Komunizam ~ovje~anstvu nije donio ni{ta vi{e osim u`asnih zlo~ina, tortura, deportacija, radnih kampova, neima{tine, socijalnih presija i straha.

Me|utim, da se u budu}nosti isti vandalizam ne bi ponovio, potrebno je detaljno prou~iti stvarne razloge ove brutalnosti. Da li je pitanje samo u individualnom despotizmu i strasti diktatora poput Lenjina i Staljina? Ili je problem u primjeni komunisti~ke ideologije koja se zasniva na darvinizmu?

Na~inimo li detaljan pristup aktualnoj temi, uo~it }emo da je ispravna druga solucija. Vandalizam se pojavio kao prirodan rezultat komunisti~ke filozofije.

U osnovi ovog fakta nalazi se do`ivljavanje ~ovjeka kao jedne "`ivotinjske vrste". Komunizam se, kako je to i sam Marx uporno isticao, zasniva na Darwinovoj teoriji evolucije, koja ~ovjeka definira kao "razvijenu `ivotinjsku vrstu". [tavi{e, pou~ava da su sukob me|u ljudima, presija, tiranija i borba silom prirodni i nu`ni. Kada se u rukama ~ovjeka koji prihvata ovu filozofiju na|e dovoljno mo}i i prilika, onda se on s lahko}om upu{ta u vandalizam i svirepost.

I, doista, osvrnemo li se unatrag, postat }e sasvim jasno da je u vandalizmu po~injenom od strane komunista veliku ulogu odigrala ~injenica da su ljudima pristupali kao "`ivotinjskoj vrsti". Komunisti~ki ideolozi su svoje protivnike definirali kao `ivotinje; {tavi{e, slijedili su politiku psiholo{ke "animalizacije" ljudi nad kojima su vladali. Aktualna politika se na slijede}i na~in opisuje u Crnoj knjizi komunizma:

Ubijanju u punom smislu te rije~i neophodna je pedagogija: spram sva~ijeg oklijevanja da ubije svog bli`njeg, najefikasnija pedagogija sastoji se u tome da negira humanost `rtve, da je prethodno "obe{~ovje~i". Alain Brossat pisao je ispravno: "Barbarski ritual ~istki i funkcioniranje ma{ine za pogubljenje, u govorima i praksama proganjanja, ne odvajaju se od animalizacije Drugog, svo|enja zami{ljenih i stvarnih neprijatelja na zoolo{ko stanje..."50

Brossat podsje}a kako su hurnebesna graha i karnevali uveli pravu tradiciju animalizacije Drugoga, koju nalazimo u politi~koj karikaturi ve} u XVIII stolje}u. Ovaj metafori~ki mit omogu}avao je, upravo kroz `ivotinju, da se izraze latentne krize i konflikti.

U Moskvi, 30-ih godina, ni{ta nije metafori~ko: "animalizirani" protivnik tretiran je kao divlja~ za lov prije no {to }e postati zlikovac - uistinu, kandidat }e dobiti metak u potiljak. Ako je Staljin sistematizirao i generalizirao ove metode, njegovi kineski, kambod`anski i drugi nasljednici su ih preuzeli. To ne zna~i da Staljin nije njihov izumitelj. Lenjin nije izuzet iz toga, po{to je nakon preuzimanja vlasti tretirao svoje neprijatelje kao "insekte {teto~ine", "u{i", "{korpione", "vampire".51

Darvinizam je temelj ove komunisti~ke ta~ke gledi{ta koja ~ovjeka vidi kao `ivotinju. Ovo je ~ijenica koju su nebrojeno puta isticali Marx, Engels i Lenjin. Komunisti~ki vandalizam, prema tome, nije ni{ta vi{e do svojevrsni pakti~ni darvinizam.

Istra`iva~ki direktor Francuskog nacionalnog nau~no istra`iva~kog centra (GéODE-Paris X) i stru~njak iz oblasti historije komunizma, Stéphane Courtois, o ovom pitanju daje slijede}i komentar:

U komunizmu, me|utim, postoji sociopoliti~ki eugenizam, socijalni darvinizam. Kao {to pi{e Dominique Colas: "Vladar znanja o evoluciji socijalnih vrsta, Lenjin odlu~uje o onima koji moraju nestati po{to su zara`eni historijom." Od trenutka kada je dekretirano, u~inkom nauke - ideolo{ke i politi~kohistorijske kao i marksizma-lenjinizma - da bur`oazija predstavlja prevazi|enu etapu evolucije ~ovje~nosti, opravdavamo njezino likvidiranje kao klase, a uskoro i likvidiranje individua koje je sa~injavaju ili koje bi joj trebale pripadati.52

Nakon ovog komentara, Courtois tako|er postavlja i slijede}e pitanje:

Da li se korijeni marksizma-lenjinizma manje oslanjaju na Marxa, a vi{e na propali darvinizam, koji se primjenjuje na socijalno pitanje i koji rezultira gre{kama kao i u rasnom pitanju?53

Nesumnjivo je da se oslanja vi{e na darvinizam. [tavi{e, darvinizam eksplicitno predstavlja temelj komunizma. Darvinizam je osnova za tvrdnje da je ~ovjek `ivotinjska vrsta, da me|u ljudima postoji neizbje`na i prirodna borba i da povijest funkcionira na ovaj na~in, da za svoja djela ~ovjek nikome ne}e polagati ra~un kao i za sve ostale sofizme dijalekti~kog materijalizma, i to sve pod pla{tom "nau~nosti". Darwin je na~inio teoriju toga, a komunisti su to u djelo proveli.

Bilans krvavog komunizma je, zapravo, "prakti~ni darvinizam".